Radno vijeme kroz sudsku praksu ....

Zagreb, prijevoz nekad - Da li se onda kasnilo na posao?
Zagreb, prijevoz nekad - Da li se onda kasnilo na posao?


11. 09. 2015.

Krše li poslodavci propise?

 

Europski sud pravde odlučio: Dolazak na posao i odlazak s posla mogu se smatrati radnim vremenom

 

Biti na "izvolite"

Direktiva o radnom vremenu definira radno vrijeme kao razdoblje u kojem radnik radi, na raspolaganju je poslodavcu i obavlja aktivnosti ili obveze, u skladu sa zakonima odnosno praksom zemalja članica, podsjećaju suci

(Novilist.hr) Vrijeme koje radnici bez fiksnog ili uobičajenog mjesta za rad provedu odlazeći na posao na početku radnog dana odnosno vraćajući se kući na njegovom kraju treba smatrati radnim vremenom, odlučio je Europski sud pravde.

 


Kada takav radnik izađe iz kuće kako bi se sastao s prvim klijentom i vrati se kući nakon sastanka sa zadnjim klijentom toga dana, vrijeme koje mu je potrebno da stigne na mjesto sastanka ne može se smatrati odmorom kao što je definirano direktivom Europske unije o radnom vremenu, utvrdili su suci u Luxembourgu.

 

"Direktiva o radnom vremenu definira radno vrijeme kao razdoblje u kojem radnik radi, na raspolaganju je poslodavcu i obavlja aktivnosti ili obveze, u skladu sa zakonima odnosno praksom zemalja (članica)", podsjećaju suci, upozoravajući da radnici bez fiksnog mjesta za rad "izvode aktivnosti ili obveze za vrijeme tih putovanja", ističe se u presudi a citira informativni portal EUobserver.

 

"Ako se ta putovanja ne uzimaju u obzir (...) time se iskrivljuje taj princip i ugrožava se cilj zaštite sigurnosti i zdravlja radnika", upozoravaju suci u Luxemburgu.

 

Mnogi poslodavci to vrijeme dosad nisu smatrali radnim vremenom, što bi značilo da tvrtke koje, primjerice, zapošljavaju njegovatelje, plinske montere ili prodajne predstavnike, možda krše europske propise o radnom vremenu, napominje BBC.

 

Slučaj je pokrenuo najveći španjolski sindikat Comisiones Obreras, žaleći se na tretman takvih putovanja u tvrtki za instalaciji sigurnosnih sustava Typo Integrated Security. U Tycou smatraju da njihovi zaposlenici tijekom putovanja službenim vozilom ne rade prije prvog odnosno nakon zadnjeg zakazanog posla u radnom danu.

 

"Udaljenosti između kuće radnika i mjesta gdje obavljaju posao znatno variraju i katkad premašuju 100 kilmetara a za njihovo je prevaljivanje potrebno i do tri sata vožnje", upozorili se suci.

 

Slučaj bi mogao imati posljedice po primjenu europske direktive o radnom vremenu, kojom se radno vrijeme ograničava na prosječnih 48 sati tjedno, uz minimalni dnevni odmor od 11 neprekinutih sati nakon svaka 24 sata.

 

Direktiva je usvojena 2003., nakon višegodišnje rasprave i snažnog otpora Velike Britanije. London je tako uveo zakonsku mogućnost izuzeća od obveznog odmora, po kojem radnici mogu tražiti da rade dulje od propisanog europskog maksimuma. Tako bi presuda europskog suda mogla postati predmetom rasprave u britanskoj javnosti uoči referenduma o članstvu u EU koji bi se trebao održati najkasnije do kraja 2017., podsjeća EUobserver.

 

 


Donesen novi

Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima

 

 

Od samog početka primjene Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 66/10), poslodavci su upozoravali da je njegova primjena prekomplicirana i prezahtjevna, da je Pravilnik previše birokratiziran, te da ih, osim vremenski, dodatno opterećuje i financijski. Sada, nakon deset mjeseci njegove primjene, donesen je novi istoimeni Pravilnik, koji je objavljen u NN 37/11, a počet će se primjenjivati 1. svibnja 2011.

 

 

Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 66/10) stupio je na snagu 1. lipnja 2010., i njime je, na temelju članka 298. stavka 4. Zakona o radu (NN 149/09), stavljen izvan snage dugovječni Zakon o evidencijama u oblasti rada (NN 34/91 i 26/93).

 

Navedeni Pravilnik, donesen je u sklopu usklađivanja hrvatskog radnog zakonodavstva s europskim, a prema njemu se svakodnevno, od kada je stupio na snagu, mora ispunjavati 18 stavki, što je uzbunilo hrvatske poslodavce.

 

Premda dio tvrtki ima postojeće softverske obrasce za tu evidenciju, Pravilnik je opterećen detaljima pa poslodavci svakodnevno i za svakog radnika moraju ispunjavati rubrike o početku i kraju radnog vremena, ukupnom broju radnih sati, broju sati u zastoju, na bolovanju i na radu nedjeljom te sati provedenih u pripravnosti, na terenskom radu kao i brojne druge stavke.

 

Od samog početka primjene Pravilnika, poslodavci upozoravaju da je njegova primjena prekomplicirana i prezahtjevna posebno s obzirom na odredbu članka 9. kojom je propisano da je poslodavac dužan evidenciju o radnom vremenu voditi po razdobljima isplate plaće i naknade plaće, a mora se voditi uredno, razumljivo i ažurno na završetku radnog dana radnika.

 

Nakon deset mjeseci njegove primjene, donesen je novi Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, koji se počinje primjenjivati od 1. svibnja 2011.

 

U odnosu na bivši Pravilnik, može se već na prvi pogled vidjeti da oba imaju isti broj članaka (svega 13), da su konceptualno i sadržajno vrlo slični, no uočavaju se i neke novine, od kojih se posebno ističe ona koja od 1. svibnja 2011. poslodavcima više ne nameće obvezu vođenja evidencije o radnom vremenu svaki dan, već je ubuduće on dužan evidenciju popuniti najkasnije sedmog dana od dana za koji se podaci popunjavaju, osim podataka o početku i završetku rada (koje je poslodavac je obvezan voditi samo ako je obveza vođenja tih podataka ugovorena kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu), koje je obvezan evidentirati najkasnije na završetku sljedećeg radnog dana za prethodni radni dan (a ako podaci o početku i završetku rada do tada nisu poznati, poslodavac ih je obvezan evidentirati odmah po saznanju za njih).

 

Ponešto su izmijenjene i odredbe o evidenciji o radnicima (članak 3.). Također, poslodavac više ne mora voditi evidenciju o podacima radnika koje mu je ustupila agencija. Evidencija o radnicima, prema novom Pravilniku, mora se čuvati najmanje 3 godine, za razliku od ranije propisane obveze da se ta evidencija mora čuvati 6 godina.

 

Najviše promjena doživjela je odredba članka 8. Pravilnika koja se odnosi napodatke o radnom vremenu (primjerice, evidencija o radnom vremenu više neće sadržavati podatke o satima provedenima na službenom putu, satima terenskog rada, satima neplaćenog dopusta i vremenu provedenom na rodiljnom, roditeljskom dopustu ili u korištenju drugih prava sukladno posebnom propisu).

 

Kao što je ranije rečeno, preciznije su normirane odredbe o dužnosti i pravilima vođenja podataka o početku i završetku rada. Nadalje, došlo je do promjena u vezi vođenja evidencije o radnom vremenu, kada je rad organiziran u smjenama i u slučaju preraspodjele radnog vremena.

 

Novost je i odredba članka 8. stavka 6. Pravilnika prema kojoj su na sveučilištima, veleučilištima i znanstvenim institutimaza zaposlene nastavnike i suradnike, znanstvenike i umjetnike te u ustanovama predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanjaza zaposlene odgajatelje djece, odnosno zaposlene koji sudjeluju u neposrednom odgojno-obrazovnom radu s učenicima, podaci o radnom vremenu prilagođeni naravi njihovoga rada na način da se posebno evidentiraju samo normirani oblici rada.

 

Kao i do sada, poslodavac će biti dužan evidenciju o radnom vremenu imati u svom sjedištu, ali je novost daako šest ili više radnika ugovorene poslove obavlja izvan sjedišta poslodavca u izdvojenoj organizacijskoj ili poslovnoj jedinici odnosno prostoru tijekom cijelog razdoblja odnosno mjeseca za koje se plaća ili naknada plaće isplaćuje, poslodavac je za njih evidencijudužan imati i u toj izdvojenoj organizacijskoj ili poslovnoj jedinici odnosno prostoru za prethodno razdoblje od najmanje jedne godine.

 

Kao i u slučaju evidencije o radnicima, i kod evidencije o radnom vremenu skraćen je rok čuvanja evidencije, u potonjem slučaju sa šest na četiri godine.

 

Zaključno još samo napominjemo da je u istom broju Narodnih novina (37/11) objavljen i novi Pravilnik o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine koji propisuje sadržaj obračuna isplaćene plaće i naknade plaće, odnosno obračuna iznosa istih koje je poslodavac radniku bio dužan isplatiti ako ih na dan dospjelosti nije isplatio i obračuna isplaćene otpremnine, odnosno iznosa otpremnine koju je poslodavac radniku bio dužan isplatiti ako je na dan dospjelosti nije isplatio.  



Pripravnost u radnim odnosima

 

 

Prema novom radnopravnom uređenju pripravnost se ne smatra radnim vremenom. Vrijeme pripravnosti kao i visina naknade za nju može se urediti ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.

 

 

Člankom 42. Zakona o radu (NN 149/09 i 61/11) detaljno je definiran pojam radnog vremena. Takvu odredbu raniji Zakon o radu nije sadržavao. Prema sadašnjem radnopravnom uređenju radnim vremenom smatra se vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac. Također, vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca, smatra se također radnim vremenom, neovisno o tome obavlja li ih u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.

 

Pod vremenskim razdobljem „u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca“ smatra se dežurstvo.

 

Nadalje, radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac. Dakle, pripravnost se ne smatra radnim vremenom prema novom Zakonu o radu. Vrijeme pripravnosti i visina naknade za nju može se (i treba) urediti ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.

 

Vezano uz pripravnost treba napomenuti nekoliko stvari. Iako to Zakonom o radu nije izričito propisano, pripravnost kao institut radnog prava može se uvesti između redovitog radnog vremena (između smjena) na način da npr. radnik odradi svoju smjenu i nakon toga je u pripravnosti još određeni broj sati, pa ako ga u vrijeme pripravnosti poslodavac pozove da obavlja ugovoreni posao, tada će se vrijeme provedeno na radu uračunati u radno vrijeme.

 

Budući da je radnik već prije odradio svoju redovitu smjenu, uz rad za vrijeme pripravnosti dolazi do prekovremenog rada, kojeg poslodavac treba platiti u povećanom iznosu. Također, ovdje treba voditi računa i o dnevnom odmoru, jer, prema članku 53. Zakonu o radu, tijekom svakog vremenskog razdoblja od dvadesestčetiri sata, radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje dvanaest sati neprekidno. Ako za vrijeme sati pripravnosti radnik ne bude pozvan na rad, vrijeme pripravnosti neće se uračunati u radno vrijeme, a radnik će imati pravo na naknadu za pripravnost.

 

Već smo napomenuli da se vrijeme pripravnosti i visina naknade za nju uređuje ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom. To znači da razdoblje pripravnosti i iznos naknade ne smiju biti uređeni nekim drugim izvorom radnog prava, odnosno pravilnikom o radu, sporazumom između poslodavca i radničkog vijeća, odlukom poslodavca. Treba napomenuti da, ako pripravnost i visina naknade za nju nisu uređeni ugovorom o radu, odnosno kolektivnim ugovorom, radnik nije dužan na nalog poslodavca biti u pripravnosti i zbog toga ne smije snositi nikakve posljedice.

 

 

Što se tiče samog iznosa naknade, ona nije određena zakonom, već se treba urediti ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom. Iznos naknade za pripravnost sasvim sigurno neće biti jednak iznosu plaće za isto vrijeme provedeno na radu, jer radnik ipak samo čeka hoće li ga se pozvati na posao, dakle, ne radi. S druge strane, za to vrijeme radnik nije niti potpuno slobodan niti može činiti u to vrijeme što ga je volja (npr. napiti se), jer je svjestan da ga svaki čas poslodavac može pozvati na rad.  



Novine u Zakonu o radu

u vezi tzv. male preraspodjele

i preraspodjele radnog vremena

 

 

Novela Zakona o radu koja stupa na snagu 11. lipnja 2011., donosi određene fleksibilnosti, pojašnjenja i pojednostavljenja. Neke od odredbi Novele odnose se i na odstupanja od punog radnog vremena i na preraspodjelu radnog vremena.

 

 

Novelom Zakona o radu omogućava se, među ostalim, i veće odstupanje od punog radnog vremena u slučaju njegovog nejednakog trajanja po tjednima, kod primjene instituta rasporeda radnog vremena, na način da on sada nije ograničen na dvanaest sati mjesečno, već je povećan na dvadeset četiri sata mjesečno.

 

Uvažavajući posebne specifičnosti u pojedinim djelatnostima koje su intenzivne tijekom jednog razdoblja godine, izmijenjen je institut preraspodjele radnog vremena, na način da ne mora biti uređen na razini kalendarske godine, već u razdoblju koje ne može biti duže od dvanaest neprekinutih mjeseci, a koji ne moraju nužno biti i kalendarska godina.

 

Ujedno je omogućeno da preraspodijeljeno radno vrijeme kod poslodavaca koji posluju sezonski, može trajati i duže od pedeset šest sati tjedno, ali ne duže od šezdeset sati, pod istim uvjetima kao i do sada, odnosno da je tako ugovoreno kolektivnim ugovorom i da su radnici na takav rad dali pisani pristanak.

 

Te izmjene i dopune Zakona o radu koje su vezane uz institut radnog vremena, ujedno su vezane i uz postignuti stupanj usklađenosti s Direktivom 2003/88/EZ o određenim vidovima organizacije radnog vremena, na način da su sada u nacionalno zakonodavstvo ugrađena i moguća odstupanja propisana Direktivom, u kojem smislu je i Europska komisija predložene izmjene ocijenila usklađenima s pravnom stečevinom.

 

Naime, došlo je do izmjene u članku 46. stavku 3. i to na način da je ubuduće dopušteno odstupanje od punog radnog vremena određenog člankom 43. stavak 2. Zakona (40 sati tjedno), u trajanju dvadeset četiri sata. Dakle, promjena se odnosi na institut tzv. male preraspodjele.

 

Daljnja izmjena odnosi se na članak 47. stavak 1. Zakona o radu (institut preraspodjele radnog vremena). Ubuduće, ako narav posla to zahtijeva, puno ili nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tijekom razdoblja koje ne može biti duže od dvanaest neprekidnih mjeseci (što znači da se preraspodjela ne mora nužno provesti u razdoblju jedne kalendarske godine, već i u manjem broju mjeseci), u jednom razdoblju traje duže, a u drugom razdoblju kraće od punog ili nepunog radnog vremena, na način da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele, ne smije biti duže od punog ili nepunog radnog vremena.

 

Iznimka od pravila da preraspodijeljeno radno vrijeme tijekom razdoblja u kojem traje duže od punog ili nepunog radnog vremena, uključujući i prekovremeni rad, ne smije biti duže od četrdeset osam sati tjedno, propisana je novim stavkom 5. istog članka Zakona o radu prema kojem preraspodijeljeno radno vrijeme tijekom razdoblja u kojem traje duže od punog ili nepunog radnog vremena iznimno može trajati duže od četrdeset osam sati tjedno, ali ne duže od pedeset šest sati tjedno, odnosno šezdeset sati tjedno ako poslodavac posluje sezonski, pod uvjetom da je isto predviđeno kolektivnim ugovorom i da radnik dostavi poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad.  



Novine u Zakonu o radu

u vezi rada noćnih radnika

 

 

Nedavne izmjene i dopune Zakona o radu donose nešto fleksibilnije uređivanje instituta radnog vremena u dijelu u kojem se kolektivnim ugovorima sada mogu, osim iznimaka o dnevnom i tjednom odmoru, urediti i iznimke u pogledu noćnog rada, a što će omogućiti da noćni radnici u Zakonom propisanim djelatnostima ne moraju nužno raditi u osmosatnom dnevnom radu, već mogu raditi po rasporedu 12-24-12-48.

 

 

Prema Noveli Zakona o radu ubuduće će biti moguće, ako posebnim propisom nije drukčije uređeno, kolektivnim ugovorom za punoljetne radnike urediti iznimke od primjene odredbi o trajanju rada noćnog radnika, dnevnom i tjednom odmoru, pod uvjetom da je tim ugovorom radniku osiguran zamjenski odmor u skladu s novim stavkom 5. članka 3. Zakona o radu, u kojem je poslodavac obvezan omogućiti ostvarenje tog prava.

 

Pri tome treba naglasiti da se u pojedinim slučajevima to ne odnosi na sve radnike koji rade u određenoj djelatnosti, već su odstupanja moguća za pojedine skupine radnika, kako to slijedi iz izričito navedenih mogućih odstupanja:

 

1. ako je to neophodno zbog udaljenosti između mjesta rada radnika i njegovog prebivališta ili zbog udaljenosti između različitih mjesta rada radnika,

 

2. ako se radi o djelatnosti zaštite osoba i imovine, kada obavljanje poslova zahtijeva stalnu prisutnost,

 

3. ako se radi o djelatnosti pružanja usluga ili proizvodnje u neprekidnom trajanju, osobito o:

- uslugama vezanim uz prijam, liječenje i njegu u bolnicama ili sličnim ustanovama te uslugama u domovima socijalne skrbi ili drugim pravnim osobama koje obavljaju djelatnost

socijalne skrbi i u zatvorima,

- radu radnika u lukama i zračnim lukama,

- uslugama izravno vezanim uz tisak, radio, televiziju, kinematografiju, poštu i elektroničku komunikaciju, hitnu pomoć, vatrogastvo i civilnu zaštitu,

- proizvodnji, prijenosu i distribuciji plina, vode, električne energije, skupljanju i odvozu kućnoga otpada i pogonima za spaljivanje,

- industriji u kojoj se rad ne može prekidati zbog tehnoloških razloga,

- djelatnosti istraživanja i razvoja,

- djelatnosti prijevoza putnika u javnom gradskom prijevozu,

 

4. ako se radi o djelatnosti s izraženom promjenom intenziteta aktivnosti, a osobito u:

- poljoprivredi, turizmu i poštanskim uslugama,

 

5. ako se radi o radu radnika u djelatnosti željezničkog prometa, čiji rad nije neprekidan već se obavlja po potrebi, koji radno vrijeme provodi u vlaku ili čiji je rad vezan uz vozni red.

 

6. u slučaju više sile te nastupa izvanrednih i nepredvidivih okolnosti i događaja.

 

Prema novom stavku 5. članka 3. Zakona o radu kolektivnim ugovorom kojim se osigurava odgovarajući zamjenski odmor u trajanju jednakom propuštenim satima odmora, radniku se ne može odrediti dnevni odmor u neprekidnom trajanju kraćem od deset sati dnevno, niti tjedni odmor u neprekidnom trajanju kraćem od dvadeset sati, pri čemu se tom radniku korištenje dnevnog zamjenskog odmora mora osigurati prije početka sljedećeg razdoblja rada, a korištenje tjednog zamjenskog odmora u svakom razdoblju od dva tjedna.

 

Izmjene i dopune članka 3. stavaka 4. i 5. Zakona o radu, dakle, omogućavaju da se kolektivnim ugovorom za punoljetne radnike urede iznimke od primjene odredbi Zakona o radu o trajanju noćnog rada noćnih radnika u određenim specifičnim djelatnostima, u kojima postoji potreba da dnevni raspored radnog vremena ne bude u okviru osam sati, već da se organizira na način da smjena može trajati i duže od osam sati.

 

Pri tome je kolektivnim ugovorom koji predviđa takvu iznimku nužno urediti korištenje odgovarajućih zamjenskih odmora, u kojem je smislu definirano da se dnevni zamjenski odmor mora osigurati radniku prije početka slijedećeg razdoblja rada.

 

Ovom izmjenom i dopunom Zakona o radu u hrvatskog zakonodavstvo ugrađeno je i moguće izuzeće od trajanja noćnog rada uređeno člankom 17. stavkom 3. Direktive 2003/88/EZ o određenim vidovima organizacije radnog vremena.

 

U istom cilju, izmjenom članka 48. stavak 6. i dodavanjem novog stavka 7. u istom članku Zakona o radu omogućeno je noćnim radnicima, kada rade samo u dnevnim smjenama, da mogu raditi dulje od osam sati, ali ne dulje od dvanaest sati, no samo ako je takav raspored radnog vremena ugovoren kolektivnim ugovorom.  



13.2.2013

Pravo na odmor (stanku) u tijeku radnog dana

 

Jedno od radničkih prava je i pravo radnika na odmor, stanku odnosno pauzu. To pravo ima svaki radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, a maloljetnik četiri i pol sata dnevno. U pogledu korištenja stanke postoje neke specifičnosti, s obzirom na vrstu djelatnosti koja se obavlja, te neka sporna pitanja.

 

Člankom 52. Zakona o radu normirano je jedno od brojnih prava iz radnog odnosa. Tako je njime uređeno da radnik koji radi najmanje šest sati dnevno ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonomnije drukčije određeno. Nadalje, maloljetni radnik koji radi najmanje četiri i pol sata dnevno ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta neprekidno. Vrijeme odmora (stanke) ubraja se u radno vrijeme.

 

Treba navesti da je Zakon o radu propisao i to da ako posebna narav posla ne omogućava prekid rada radi korištenja navedenog odmora iz stavka 1. članka 52. Zakona o radu (koji se odnosi na punoljetne radnike), kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu uredit će se vrijeme i način korištenje ovog odmora.

 

Kad se govori o „posebnom zakonu“, kojeg spominje Zakon o radu, navedimo članak 5. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (NN br. 60/08 i 124/10) koji propisuje da mobilni radnici koji obavljaju mobilnu djelatnost u cestovnom prijevozu, osim u slučaju ako AETR (Europski sporazum o radu posade na vozilima koja obavljaju međunarodni cestovni prijevoz, sklopljen u Ženevi 1. srpnja 1970.) ne osigurava veću zaštitu, moraju najkasnije nakon šest sati neprekidnog rada imati stanku. Radno vrijeme mobilnih radnika u cestovnom prijevozu prekida se stankom koja traje najmanje 30 minuta, ako ukupni zbroj do tada obavljenih radnih sati iznosi između šest i devet sati, a stankom od najmanje 45 minuta ako ukupni zbroj radnih sati iznosi više od devet sati, s time da se navedene stanke mogu raspodijeliti na više razdoblja tijekom radnog vremena, a svaka od njih mora trajati najmanje 15 minuta.

 

Spomenimo i da se prema članku 3. Zakona o radu na radnike na pomorskim ribarskim plovilima ne primjenjuju odredbe toga Zakona o radnom vremenu, stancite o dnevnom i tjednom odmoru, te da će ministar nadležan za poslove rada, uz suglasnost ministra nadležnog za ribarstvo, donijeti pravilnik o radnom vremenu, odmorima i dopustima radnika na pomorskim ribarskim plovilima. Stoga je ministar gospodarstva, rada i poduzetništva, uz suglasnost ministra poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, donio Pravilnik o radnom vremenu, odmorima i dopustima radnika na pomorskim ribarskim plovilima (NN, br. 82/10).

 

Člankom 10. toga Pravilnika propisano je da radnik koji radi najmanje šest sati dnevno ima svakoga radnog dana pravo na dnevnu stanku (odmor) od najmanje trideset minuta, a maloljetni radnik koji radi najmanje četiri i pol sata dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta neprekidno, s tim da se vrijeme odmora i u slučaju punoljetnog i u slučaju maloljetnog radnika ubraja u radno vrijeme. Kako vidimo, identično je propisano Zakonom o radu. Nadalje, tim je Pravilnikom propisano da ako posebna narav posla ne omogućava prekid rada radi korištenja odmora iz stavka 1. i 2. navedenog članka (misli se na odmor i punoljetnog i maloljetnog radnika), kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu uredit će se vrijeme i način korištenja toga odmora.

 

Na stanku ima pravo i radnik koji radi u nepunom radnom vremenu, a također i radnik neovisno o tome radi li u dvokratnom ili jednokratnom radnom vremenu, ako određeni radni dan radi barem 6 sati. Nadalje, prema članku 46. stavak 1. Zakona o radu, ako dnevni i tjedni raspored radnog vremena nije određen propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu, o rasporedu radnog vremena odlučuje poslodavac pisanom odlukom. Na taj će način biti određeno i vrijeme kad se stanka koristi.

 

Ponekad nije fiksno određeno u koje vrijeme radnik mora koristiti stanku, već će biti određeno ili ugovoreno da se ona koristi u tijeku radnog vremena po vlastitoj želji, s time da se u praksi često stanka ne smije koristiti na početku ili na kraju radnog vremena (čime se izbjegava kasniji dolazak radnika na posao, odnosno raniji odlazak s posla).

 

Treba naglasiti da poslodavac nije ovlašten davati radniku novčanu nadoknadu za nekorištenje stanke. Naprotiv, ako poslodavac ne omogući radniku korištenje stanke, poslodavac pravna osoba čini teži prekršaj te ga se može kazniti novčanom kaznom u iznosu od 31.000,00 do 60.000,00 kuna, dok se poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe mogu novčano kazniti u iznosu od 4.000,00 do 6.000,00 kuna. Ako je takav prekršaj počinjen prema maloljetnom radniku, iznosi novčanih kazni udvostručuju se.

 

Moguće je da se kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu odredi i trajanje stanke dulje do 30 minuta. Također, prema mišljenju Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva od 10. prosinca 2009. godine: „Zakonom je određeno samo minimalno trajanje plaćene stanke u trajanju od najmanje trideset minuta tako da poslodavac, ukoliko to želi, može odrediti stanku i u duljem trajanju. Ukoliko je stanka određena u dužem trajanju moguće je da se dio stanke koji prelazi trideset minuta ne ubraja u radno vrijeme.“ Međutim, u vezi s takvim stajalištem Ministarstva postavlja se pitanje kako bi se i bi li se ta stanka dulja od 30 minuta vodila u evidenciji radnog vremena i je li bez pristanka radnika uopće moguće odrediti da radnik zbog dulje stanke bude ukupno dulje radno angažiran u jednom radnom danu (npr. od uobičajenih 8 sati), a da mu se to vrijeme ne smatra radnim vremenom, pa onda niti da mu ono bude plaćeno. 

 



28.10.2013

Rad u polovici punog radnog vremena na temelju ocjene liječnika opće prakse

 

Jedna od novina koje donosi novi Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranjusastoji se u tome da su njime, za razliku od ranijeg Zakona, ponešto drukčije uređena prava i obveze liječnika opće prakse u vezi s nesposobnošću za rad.

 

Stupanje svih odredbi Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koji je objavljen u Narodnim novinama br. 80/13, nije istodobno, već je podijeljeno u nekoliko vremenskih cjelina (v. članak 165.), međutim, u pretežitom dijelu, novi je Zakon stupio na snagu 1. srpnja 2013.

 

Zakon donosi određene novine u sustavu zdravstvenog osiguranja. Tako je prema članku 48. Zakona određeno da ako izabrani doktor utvrdi da se zdravstveno stanje osiguranika-radnika, čija privremena nesposobnost traje neprekidno najmanje šest mjeseci, poboljšalo i da bi rad u polovici punog radnog vremena bio koristan za brže uspostavljanje pune radne sposobnosti osiguranika, izabrani doktor može odrediti da osiguranik određeno vrijeme radi polovicu punog radnog vremena, ali ne dulje od 60 dana.

 

Iako je to pravo novina u odnosu na ranije važeći Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, taj institut nije nepoznanica u području zdravstvenog osiguranja. Naime, to je pravo iz obveznog zdravstvenog osiguranja ukinuto sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća. Treba reći da navedeno pravo na rad u polovici punog radnog vremena mogu koristiti i osiguranici koji su privremeno nesposobni za rad radi njege člana obitelji.

 

Isto tako, izabrani doktor obvezatan je utvrditi prestanak privremene nesposobnosti osiguraniku - radniku kod kojega je, nalazom i mišljenjem nadležnog tijela vještačenja mirovinskog osiguranja, utvrđena invalidnost zbog opće nesposobnosti za rad ili profesionalne nesposobnosti za rad, s danom zaprimanja obavijesti nadležnog tijela mirovinskog osiguranja, a pravo na naknadu plaće za vrijeme te privremene nesposobnosti ostvaruje se u skladu sačlankom 48. stavak 1. navedenog Zakona.

 

Nakon što je izabrani doktor utvrdio prestanak privremene nesposobnosti, može privremenu nesposobnost ponovno utvrditi samo ako je utvrđena invalidnost zbog profesionalne nesposobnosti za rad i to u slučaju pogoršanja bolesti, na temelju koje mu je utvrđena invalidnost ili pojavom bolesti, na temelju druge dijagnoze bolesti.

 

Člankom 48. Zakona propisano je također da osiguranik – radnik za vrijeme privremene nesposobnosti ima pravo na naknadu plaće na teret sredstava HZZO-a, odnosno državnog proračuna, dok izabrani doktor ne utvrdi da je sposoban za rad ili dok nije nalazom i mišljenjem nadležnog tijela vještačenja mirovinskog osiguranja kod osiguranika utvrđena invalidnost zbog opće nesposobnosti za rad ili profesionalne nesposobnosti za rad.

 

 




4.11.2013

Kako platiti rad radnika koji je radio u noći kada je započelo zimsko računanje vremena

 

Upoznati smo s činjenicom da je 27. listopada 2013. u tri sata ujutro započelo zimsko računanje vremena kada su kazaljke na satu pomaknute jedan sat unatrag, sukladno Uredbi o računanju vremena u 2013. godini (Nar. nov., br. 8/13). No, i u toj noći mnogi su radili i obavljali svoje poslove (primjerice, vatrogasci, pekari, konobari, ugostitelji i slična zanimanja koja uobičajeno rade i noću).

 

Radnici o kojima govorimo radili su dakle u vrijeme kada su se pomaknule kazaljke na satu za jedan sat unatrag. U tom se slučaju radilo o noćnom radu, u smislu članka 48. Zakona o radu koji propisuje da je noćni rad - rad radnika kojeg on, neovisno o njegovom trajanju, obavlja u vremenu između dvadeset dva sata uvečer i šest sati ujutro idućega dana, a u poljoprivredi između dvadeset dva sata uvečer i pet sati ujutro idućega dana, ako za određeni slučajZakonom o radu ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća nije drukčije određeno.

 

U vezi navedenog pomicanja kazaljki postavljaju se pitanja:

- kako platiti rad radnika koji je radio u noći kada je započelo zimsko računanje vremena?

- kako evidentirati u evidenciji radnog vremena sate rada (odnosno početak i kraj rada)?

 

Zašto je ovo bitno? Zato što smo primijetili da su se na internetskim portalima pojavili određeni napisi da neki poslodavci ne žele radnicima platiti „taj jedan ekstra sat rada“ do kojeg je došlo zbog pomicanja kazaljki, jer da se „radnici nisu bunili kad se ljetos sat pomaknuo za jedan sad unaprijed pa su radili jedan sat kraće, a bili su plaćeni“.

 

Dakle, problem nastaje zbog toga što su oni koji su 27. listopada 2013. (odnosno u noći sa subote na nedjelju) radili noćnu smjenu koja je završila ili u tri sata ujutro ili kasnije (ili su pak u tri sata započeli s radom), zbog pomicanja kazaljki na satu za jedan sat unatrag zapravo faktički morali raditi jedan sat dulje nego inače. Postavlja pitanje kako platiti taj jedan sat?

 

Prije svega treba reći da ako je radnik zbog pomicanja kazaljki unatrag STVARNO radio jedan sat dulje nego inače – činjenica duljeg rada je neupitna i ne može se negirati. Kako je raspored radnog vremena različit od djelatnosti do djelatnosti, ne možemo automatski tvrditi da je u slučaju rada duljeg za jedan sat taj dan, u tom tjednu došlo do prekovremenog rada, ali sa sigurnošću možemo tvrditi da taj jedan sat rada više predstavlja noćni rad, u smisluZakona o radu, a on se, prema članku 86., ima platiti u povećanom iznosu. Međutim, ako je istovremeno ostvaren i prekovremeni rad, sukladno istoj odredbi, treba se radniku platiti i povećana plaća za prekovremeni rad. Isto, prema navedenoj odredbi, vrijedi i za plaćanje rada nedjeljom i u otežanim uvjetima rada (ako su postojali).

 

Međutim, mnogi pravilnici o radu i kolektivni ugovori propisuju odnosno uređuju da se više istovremeno ostvarenih dodataka za plaću međusobno isključuje, odnosno da najviši dodatak za plaću obuhvaća sve ostale dodatke pa bi u okviru takve regulative radnik imao pravo samo na najviši dodatak za plaću ostvaren zbog jednog ekstra sata rada.

 

S druge strane, ako je radnik ljetos radio jedan sat kraće, zbog pomicanja kazaljki na satu unaprijed, ne vidimo zašto je poslodavac morao radniku platiti taj jedan sat više, kojeg radnik faktički nije odradio. Ako je poslodavac ipak taj jedan sat radniku platio, moguće bi bilo da sada, u situaciji kad se prešlo na zimsko računanje vremena kada je radnik faktički radio jedan sat dulje, radnik naknadno poslodavcu da pisanu izjavu kojom se odriče potraživanja na ime jednog sata rada više u noći 27. listopada 2013. (budući da je ljetos bio plaćen za jedan sat rada kojeg stvarno nije odradio).

 

Što se tiče evidencije radnog vremena, a u vezi sa člankom 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Nar. nov., br. 37/11), postavlja se pitanje kako taj jedan ekstra sat rada zabilježiti u evidenciji o radnom vremenu. Tu će nam odgovor dati članak 3. Uredbe o računanju vremena u 2013. godini, prema kojem se „sat koji se 27. listopada 2013. godine zbog pomicanja za jedan sat unatrag pojavljuje dva puta između 02 h 00 min i 00 s i 03 h 00 min i 00 s, označava se prvi put kao sat 2A, a drugi put kao sat 2B“.

 

Primjerice, ako je radnik završio s radom u tri sata ujutro „prema starom vremenu“, onda mu se u evidenciji radnog vremena, u kolonu „završetak rada“, upisuje „2A“, a kao ukupni dnevni sati rada upisuju se stvarni sati rada. No, ako je radnik radio do tri sata ujutro „prema novom vremenu“, u evidenciji radnog vremena, u kolonu „završetak rada“, upisuje mu se „2B“, a kao ukupni dnevni sati rada upisuju se također stvarni sati rada. Isto se, na odgovarajući način, odnosi i na slučajeve kada je radnik počeo s radom u tri ujutro. Ako je jedan ekstra sat rada ostvaren u tijeku smjene (a ne na kraju ili na početku), onda se u evidenciju radnog vremena, u koloni „početak rada“ i „završetak rada“ naravno neće pisati sati „2A“ i „2B“, ali će se u rubrici „dnevno radno vrijeme u satima“ pisati stvarno odrađeni broj sati navedene noći.

 




29.9.2014

Dodatni rad prema novom Zakonu o radu

 

Novi Zakon o radu (NN 93/14) donio je nekoliko značajnih novina u radne odnose. Jedna od njih odnosi se na mogućnost dopunskog tj. dodatnog rada u radnom odnosu, i povrh činjenice da radnik već radi redovnu punu satnicu, u punom ili kod nekoliko poslodavaca u nepunom radnom vremenu.

 

Kao i do sada, punim radnim vremenom smatra se redovni rad do najdulje 40 sati tjedno. No, prema članku 61. stavak 3. Zakona o radu radnik koji radi u punom radnom vremenu može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najdužem trajanju do 8 sati tjedno, odnosno do 180 sati godišnje, samo ako je poslodavac, odnosno ako su poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu, radniku za takav rad dali pisanu suglasnost. Dakle, mogućnost dodatnog rada prema ovako sročenoj odredbi imaju radnici koji rade u punom radnom vremenu kod jednog poslodavca ili kod više poslodavaca u nepunom radnom vremenu koje ukupno čini puno radno vrijeme.

 

Ugovor o radu za dodatni rad može se sklopiti samo s drugim poslodavcem (max. 8 sati tjedno/180 sati godišnje = 3,5 sata tjedno). Dakle, nikako s postojećim poslodavcem/poslodavcima.

 

Da bi se dodatni rad realizirao postojeći poslodavac ili poslodavci moraju dati pisanu suglasnost radniku za takav rad. Smatramo da bi poslodavac bio ovlašten i povući takvu suglasnost što bi značilo da bi nakon povlačenja suglasnosti dodatni rad radnika morao prestati.

 

Također, i prema članku 62. novog Zakona o radu, moguć je dodatni rad za radnike koji rade nepuno radno vrijeme. Prema stavku 2. toga članka radnik ne može kod više poslodavaca raditi s ukupnim radnim vremenom dužim od četrdeset sati tjedno. Međutim, postoji iznimka. Naime, i takav radnik koji radi nepuno radno vrijeme, a čije je ukupno radno vrijeme 40 sati tjedno, može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najdužem trajanju do 8 sati tjedno, odnosno do 180 sati godišnje, samo ako su svi poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu, radniku za takav rad dali pisanu suglasnost.

 

Kad govorimo o nepunom radnom vremenu i plaćanju, treba ukazati na novu odredbu u dijelu Zakona o radu koji govori o nepunom radnom vremenu – radi se o članku 62. stavak 6. koji glasi: “(6) Plaća i druga materijalna prava radnika (jubilarna nagrada, regres, nagrada za božićne blagdane i slično) utvrđuju se i isplaćuju razmjerno ugovorenom radnom vremenu, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno”. To znači da se od 7. kolovoza 2014. (otkad se primjenjuje novi Zakon o radu) plaćanje nepunog rada obavlja prema načelu pro rata temporis, odnosno razmjerno vremenu (satnici) provedenom na poslu.




11.8.2014

Rad s polovicom punog radnog vremena zbog težih smetnji u razvoju djeteta i raspored radnog vremena

 

Pravo na dopust za njegu djeteta ili pravo na rad s polovicom punog radnog vremena radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju su prava koja zaposleni i samozaposleni roditelj koristi temeljem posebnih propisa, odnosno prema članku 9. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama i Pravilniku o uvjetima i postupku za stjecanje prava zaposlenog roditelja ili samozaposlenog roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju na dopust ili na rad u skraćenom radnom vremenu radi njege djeteta.

 

Prema članku 23. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama jedan od zaposlenih ili samozaposlenih roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju (dijete s težim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem ili težom psihičkom bolesti), nakon isteka prava na rodiljni dopust sukladno članku 12. ili članku 15. stavku 1. i 2. toga Zakona ili u tijeku korištenja ili nakon isteka prava na roditeljski dopust sukladno članku 14. ili članku 15. stavku 3. toga Zakona, na temelju nalaza i mišljenja nadležnog tijela vještačenja prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju, ima pravo na dopust za njegu djeteta do navršene osme godine djetetova života.

 

Jedan od zaposlenih ili samozaposlenih roditelja navedeno pravo može koristiti i kao pravo na rad s polovicom punog radnog vremena te nastaviti njegovo korištenje i nakon navršene osme godine djetetova života, sve dok ta potreba traje, a na temelju nalaza i mišljenja nadležnog tijela vještačenja prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju.

 

Ako je navedeni roditelj svoje pravo na roditeljski dopust za odnosno dijete prenio na drugog roditelja, svako daljnje korištenje tog prenesenog prava stavlja se u mirovanje s danom koji prethodi početku korištenja navedenih prava, bez obzira na okolnost koristi li drugi roditelj trenutačno to preneseno pravo u obliku roditeljskog dopusta ili rada u polovici punog radnog vremena ili je najavio namjeru korištenja tog prava.

 

Pravo na dopust za njegu djeteta do navršene osme godine djetetova života, odnosno pravo na rad s polovicom punog radnog vremena, i nakon navršene osme godine djetetova života, sve dok ta potreba traje, može koristiti samo jedan od zaposlenih ili samozaposlenih roditelja prema međusobnom dogovoru ili po odluci nadležnog suda. Navedena prava ne mogu se koristiti za slučaj da jedan od roditelja djeteta, prema navedenom Zakonu, već koristi to pravo za drugo dijete ili da jedan od roditelja djeteta, prema propisima iz socijalne skrbi, za to dijete ima priznat status roditelja njegovatelja, izuzev ako na temelju nalaza i mišljenja nadležnog tijela vještačenja prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju, kojim je utvrđeno da roditelj koji koristi pravo za drugo dijete nije u mogućnosti pružati odgovarajuću njegu za dvoje ili više djece zbog težine njihova mentalnog ili tjelesnog oštećenja, odnosno teže psihičke bolesti.

 

Zaposleni ili samozaposleni roditelj djeteta s težim smetnjama u razvoju (djeteta s težim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem ili težom psihičkom bolesti) za vrijeme korištenja prava na dopust za njegu djeteta do navršene osme godine djetetova života ima pravo na novčanu naknadu za puno radno vrijeme u iznosu od 65% proračunske osnovice mjesečno (65% od 3.326,00 kn, odnosno 2.161,90 kn). Ako zaposleni roditelj to pravo koristi kao pravo na rad s polovicom punog radnog vremena, sukladno članku 23. stavku 2.Zakona, ima pravo na novčanu naknadu obračunatu u visini iznosa isplaćene plaće umanjene za obračunate i obustavljene doprinose za mirovinsko osiguranje, predujam poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sukladno posebnim propisima, a koju je ostvario radeći taj mjesec u polovici punog radnog vremena, a sve prema ovjerenoj ispravi poslodavca o isplaćenoj plaći. Poslodavac je dužan pri isplati plaće izdati ovjerenu ispravu o isplaćenoj plaći zaposlenom roditelju. Radnik kojem poslodavac ne izda ovjerenu ispravu o isplaćenoj plaći do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, ima pravo na novčanu naknadu za taj mjesec u iznosu od 50% proračunske osnovice.

 

Samozaposleni roditelj djeteta s težim smetnjama u razvoju (djeteta s težim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem ili težom psihičkom bolesti) koji koristi pravo na rad s polovicom punog radnog vremena, ima pravo na novčanu naknadu obračunatu u visini 50% od osnovice za obračun doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje važeće za osnovu po kojoj je roditelj prijavljen na obvezno zdravstveno osiguranje i za razdoblje na koje se naknada odnosi prema propisima o doprinosima za obvezna osiguranja odnosno 50% od izabrane više mjesečne osnovice za obračun doprinosa pod uvjetom da je početak primjene više osnovice najmanje šest mjeseci prije početka korištenja ovoga prava, prema podacima Porezne uprave.

 

Ako je roditelju rješenjem HZZO-a utvrđeno pravo na rad s polovicom punog radnog vremena zbog težih smetnji u razvoju djeteta, a radnik je dostavio zahtjev da svoje pravo koristi tako da 20 radnih sati (koliko iznosi polovica punog radnog vremena) odradi u dva ili tri radna dana, a ne u pet, koliko se inače tjedno radi kod tog poslodavca, postavlja se pitanje bi li udovoljavanje takvom zahtjevu radnika bilo u skladu sa Zakonom o radu?

 

Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan. Treba svakako primarno uvažiti potrebe djeteta. Sukladno tome, pravo na rad s polovicom radnog vremena radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, u prvom redu trebalo bi se primjenjivati na način da radnik svakog radnog dana radi pola radnih sati. Međutim, moglo bi se i udovoljiti zahtjevu radnika. No, pitanje je kako bi nadležno tijelo koje je utvrdilo pravo rada s polovicom radnog vremena (HZZO) tumačilo ovakav raspored rada, u smislu postiže li se takvim rasporedom svrha zbog koje je pravo i određeno, a to je činjenica da radnik treba svaki dan biti više vremena s djetetom sa smetnjama u razvoju.




KULTURA

KULTURA

KULTURA


Umjetnički paviljon

IZLOŽBA traje do 13.05.2018.

 

"Emanuel Vidović -pasatist i modernist"

 


više na linku:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/kultura-39518


ŠETNJE Gradom Zagrebom

ŠETNJE Gradom Zagrebom

Klovićevi dvori

IZLOŽBA

 

"Katarina Velika- Carica svih Rusa"

12.04.-29.07.2018.

uto-ned - 11:00 - 19:00 sati

 


PRIJAVE U TIJEKU !

najkasnije do 26.02.2018.

 


više na:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/setnje%20gradom%20zagrebom-54434

KAZALIŠTE

KAZALIŠTE

GK_Komedija

"OPET ON"

22.05.2018. u 19:30 sati

 


PRIJAVE U TIJEKU !

najkasnije do 26.02.2018.


više na :

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/setnje%20gradom%20zagrebom-54434


PUTOVANJA

PUTOVANJA

MILANO i jezera Italije

izlet - 3 dana

28.travanj - 30. travnja 2018.

NOVA PONUDA !!!


PRIJAVE i UPLATE

najkasnije do 12.04.2018.

 


više na linku:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/putovanja-39517


UMAG 2018._sportske igre

UMAG 2018._sportske igre

SPORTSKE IGRE

 

UMAG

06.-10. lipnja 2018.

 


PRIJAVE U TIJEKU !!!

najkasnije do 01.05.2018.

 


više na linku:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/sportske%20igre-39519


kultura

kultura

KULTURA


GK Komedija

"JALTA- JALTA"

22.02.2018., četvrtak


više na linku:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/kultura-39518
 


DOMAĆI MED

DOMAĆI MED

DOMAĆI MED

 

DOMAĆI MED

vrhunske kvalitete

50 kn

 


više na linku: 

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/domaci%20med-53342


ŠKOLA STRANIH JEZIKA

ŠKOLA STRANIH JEZIKA

ŠKOLA STRANIH JEZIKA

 

UPISI u ljetni semestar 2018.

U TIJEKU !


 

CIJENA, članovi SSZSSH KBC Zagreb 

i članovi njihove uže obitelji: 1.290,00 kn

 


 

više na linku:


"KRAPINSKE TOPLICE"

"KRAPINSKE TOPLICE"
 
"KRAPINSKE TOPLICE
Hotel KRAS
"AQUAE VIVAE"
 
 
PONUDA za 2018.
 
više na linku:
 

LJEKARNA "PRIMA PHARME"

LJEKARNA "PRIMA PHARME"

LJEKARNA "Prima Pharme"

Rebro

 

15 % popusta

na dio asortimana ljekarne

osim ljekova na recept

 


više na:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/ljekarna%20rebro-39510


BOLNIČAR i NJGOVATELJ

BOLNIČAR i NJGOVATELJ

 

BOLNIČAR i NJEGOVATELJ

osposobljavanje

 

 


 


OSIGURANJE

OSIGURANJE
 
BO ili OTKAZ
 
OSIGURANJE
 

 
više na:

FRIZURE, MANIKURE ....

FRIZURE, MANIKURE ....

FRIZURE, MANIKURE

 

NOVO U PONUDI !


 

Frizerski salon "LONDON"

u sklopu "Hotela Rebro"


  • USLUGE I PROIZVODI
  • 20% za članove SSZSSH KBC Zagreb

 


više na:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/frizerski%20salon%20london-53517


Registracija auta

Registracija auta

 

 

REGISTRACIJA AUTOMOBILA

I

TEHNIČKI PREGLED

 


više na:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/registracija%20auta-39505

BANKARSKO SAVJETOVANJE

BANKARSKO SAVJETOVANJE

BESPLATNO BANKARSKO SAVJETOVANJE

 

više na:


STRUKOVNE KOMORE

STRUKOVNE KOMORE

STRUKOVNE KOMORE

  • VIJESTI ....

 

više na:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/komore%20vijesti-49568

 


SINDIKAT_obavijesti

SINDIKAT_obavijesti

OBAVIJESTI

  • SREDIŠNJICE SINDIKATA
  •  
  • PODRUŽNICE KBC Zg

 


 


ZG VIJESTI

ZG VIJESTI

ZAGREBAČKE VIJESTI

 

više na:

 

KNJIGA DOJMOVA

KNJIGA DOJMOVA
KNJIGA DOJMOVA:
 
 
više na:
 

KONTAKT

KONTAKT

 Za sve informacije i upite obratite nam se s punim povjerenjem putem telefona ili kontakt obrasca. 

 

 


Ministarstvo zdravlja

Sindikalna košarica

Dinamika rasta plaća