Ovrhe na plaću - izmjene i dopune Zakona, sudska praksa ....

Prizor iz filma: "Tko pjeva, zlo ne misli", "Vidikovac" -Maksimir, Zagreb
Prizor iz filma: "Tko pjeva, zlo ne misli", "Vidikovac" -Maksimir, Zagreb


primici radnika koji nisu zaštićeni od ovrhe_30.07.2015.
primici radnika koji nisu zaštićeni od ovrhe_30.07.2015.



Kreće masovna deblokada računa građana i obrtnika

 

Iz nepoznata razloga sudovi tek sada pribjegavaju ovršnom rješenju koje je godinama bilo na snazi

 

 OBJAVA 03. STUDENOGA 2014. 

 

Ovršno sudstvo, kako stoje stvari, moglo bi krenuti u ekspresni zakonski obračun sa starim ovrhama koje predugo drže zarobljene u blokadi građane dužnike, i to na jednostavan način, piše Poslovni dnevnik.

 

Naime, suci su po službenoj dužnosti već počeli donositi prva rješenja na kojima piše da se obustavlja ovrha na novčanim sredstvima dužnika.

 

To se zbiva po Ovršnom zakonu, bez održavanja sudskog ročišta i bez inicijative stranaka, pa strankama u postupku sa suda stižu nova i u dosadašnjoj praksi nepoznata rješenja, što je mnogima još uvijek neobjašnjivo.  No, logika je ovdje sljedeća: dok god sudac ne donese rješenje o obustavi ovrhe ona je u tijeku, a ako se prisilna naplata ne može provesti jer dužnik nema novca i duže je blokiran, ovrha ipak ne može biti obustavljena sama od sebe, tj. bez sudskog rješenja. Ovrha na novčanim sredstvima, ako se provodi po ovršnom rješenju koje je donio sud, po Ovršnom zakonu ne može vječno trajati, nego je sud mora obustaviti. 

 

Zakonsko uporište

 

U prvim konkretnim slučajevima to se i događa pojedinim blokiranim građanima, među kojima Fina vodi i obrtnike. Koliko je takvih rješenja doneseno, trenutačno je nemoguće doznati s obzirom na to da je riječ o novosti u sudskoj praksi,  Poslovni dnevnik dobio ih je više na uvid. Potvrđuje se i da je u primjeni 'uskrsnulo' ovršno rješenje koje je godinama bilo na snazi. Ono najvažnije, sudovi ga nisu primjenjivali, iako su morali. Isto tako nejasno je i zašto to tad nisu činili, kao i zašto to sad čine. No, kako nam je potvrdio sudac Vrhovnog suda Đuro Sessa, misterije nema. Prema Sessi, razlog vjerojatno leži u tome što sudovi nisu imali potrebnu informaciju. Za obustavu inače postoji zakonsko uporište – to je istek zakonskog roka u kojem se vjerovnik nije mogao namiriti prisilnom naplatom na novčanim sredstvima građana (do 2011. izravno kod banaka, a kasnije na Fini).

 

U rješenjima kojima se obustavlja provedba ovrhe, suci se sada pozivaju na članak 180. Ovršnog zakona. Usput rečeno, tog članka u novome zakonu od 1. rujna više nema, dok je cijela stvar višestruko zanimljiva. Između ostalog i zbog ogromnog efekta koji je primjena mogla imati na volumen blokada, koji bi svakako bio manji. U blokadi je, naime, danas rekordan broj građana – njih 318.592 duguje 28,99 milijardi kuna, no gotovo tri četvrtine blokiranih građana upravo su oni u dugotrajnoj blokadi. Pritom je pretežit broj blokiranih građana iz razdoblja koje pokriva ovo zakonsko rješenje, s time da je primjena navedene odredbe izostala. Sedam godina ipak ona je bila na snazi, sve od 2005. do sredine listopada 2012. zakonodavac je smatrao da vjerovnik na ovaj način ne može vječno u šaci držati dužnika. 

 

Prednost u naplati

 

Tako su i sam rok za prisilnu naplatu na ovom predmetu ovrhe regulirala čak tri Ovršna zakona (2005., 2008. i 2012.), ali s razlikama u trajanju. Pritom je iz svih odredbi vidljivo da su sudovi trebali obustaviti ovrhe koje se nisu provele po blokiranim računima: po zakonu iz 2005. nakon 6 mjeseci, po zakonu iz 2008. nakon 12 mjeseci, a po zakonu iz 2012. nakon 3 mjeseca. U takozvanim pasivnim ovrhama na ovaj se način dužnik oslobađa starih obveza. Iako to može unijeti poremećaje, pa i nepravde među vjerovnicima jer prednost u naplati  dobivaju mlađi vjerovnici u odnosu na starije, vruće je pitanje hoće li umjesto neučinkovite ovrhe na računima vjerovnici ubuduće prakticirati namirenje na drugoj vrsti imovine. 

 

Kasno paljenje

 

Ovršni zakon je od 2005. do 2012. predviđao da će sud obustaviti ovrhu na računu ako ovrha nije provedena protekom 6 mjeseci, a od 2008. godine protekom 12 mjeseci, kaže odvjetnik Mićo Ljubenko. Zašto to sudovi nisu tada provodili, teško je reći, kaže, iako se time prouzročila dugotrajna blokada računa građana i pravnih osoba. "Sada su sudovi počeli donositi rješenja o obustavi dugotrajnih ovrha, temeljem članka 180a. OZ-a koji se primjenjuje na ovrhe iz tog razdoblja. Nije jasno što je razlog da sudovi sada primjenjuju zakon, koji su mogli primijeniti i prije nekoliko godina." 

 


>> Fina objavila: Računi 318.592 hrvatskih građana su u blokadi




OGRANIČENJA OD OVRHE NA PLAĆI U 2016. GODINI

Piše: Vedran Jelinović

 

Ograničenja do kojih se u pojedinoj kalendarskoj godini može provoditi ovrha na stalnim novčanim primanjima (npr., plaći, naknadi umjesto plaće, mirovini) ovise o objavljenoj prosječnoj (neto) plaći iz prethodne godine, te o objavljenoj minimalnoj plaći u RH za tekuću godinu.

 

1. Prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama RH za razdoblje siječanj – kolovoz 2015. iznosila je 5.693 kune (Nar. nov., br. 121/15). Ovaj iznos relevantan je za provedbu ovrhe na plaći radi naplate svih tražbina koje nisu porezni dug. S obzirom na čl. 173. st. 3. Ovršnog zakona u kojem je propisano da se tako utvrđeni iznos primjenjuje u idućoj godini, to znači da se ovo ograničenje primjenjuje na svaku isplatu plaće u 2016. pa tako i na isplatu plaće za prosinac 2015. koja dospijeva i isplaćuje se u siječnju 2016. godine.

 

Ako je neto plaća radnika jednaka ili veća od 5.693 kn, od ovrhe je izuzet iznos od 3.795,33 kn(2/3 od 5.693). Stoga, ako radnik primjerice ima neto plaću 8.000 kn, njemu se mora isplatiti 3.795,33 kn, dok je iznos od 4.204,67 kn raspoloživ za ovrhu.

 

Ako je neto plaća radnika manja od 5.693 kn, od ovrhe je izuzet iznos od  2/3 neto plaće radnika-ovršenika. Stoga, ako radnik primjerice ima neto plaću 4.500 kn, njemu se mora isplatiti iznos od 3.000 kn (2/3 njegove plaće), dok je 1.500 kn (1/3 njegove plaće) raspoloživo za ovrhu.

 

Napomena: ova ograničenja nisu primjenjiva na ovrhu zbog zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, već se radi naplate tih tražbina primjenjuju drugačija ograničenja, nepovoljnija za radnika.

 

2. Visina minimalne plaće u 2016. utvrđena je u bruto iznosu od 3.120,00 kuna (Nar. nov., br. 140/15). Ovaj iznos relevantan je za provedbu ovrhe na plaći radi naplate poreznog duga što znači da je plaća u tom dijelu zaštićena od ovrhe.

 


Primanja i naknade izuzeti od ovrhe prema članku 172. Ovršnog zakona

 

1. primanja po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja,

2. primanja po osnovi naknade zbog tjelesnoga oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju,

3. primanja po osnovi socijalne skrbi,

4. primanja po osnovi privremene nezaposlenosti,

5. primanja po osnovi doplatka za djecu, osim ako posebnim propisom nije drukčije određeno,

6. primanja po osnovi stipendije i pomoći učenicima i studentima,

7. naknada za rad osuđenika, osim za tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja te za tražbine naknade štete prouzročene kaznenim djelom osuđenika,

8. primanja po osnovi odličja i priznanja,

9. rodiljne i roditeljske novčane potpore, osim ako posebnim propisom nije drugačije određeno,

10. utvrđeni iznosi za uzdržavanje djeteta uplaćeni na poseban račun kod banke,

11. naknada troškova za službeno putovanje i naknada troškova prijevoza na posao i s posla do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada,

12. dar za djecu do 15. godine života i potpore za novorođenče do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada,

13. naknada za saniranje posljedica štete od katastrofa i elementarnih nepogoda,

14. potpore zbog invalidnosti radnika i neprekidnog bolovanja radnika duljeg od 90 dana, potpore za slučaj smrti radnika i smrti člana uže obitelji radnika, do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada,

 

15. ostala primanja izuzeta od ovrhe po posebnim propisima.

 

 


11. 10. 2016.

Mogu li izmjene Ovršnog zakona smanjiti broj deložacija?

 

(HRT) Most nezavisnih lista predlaže da se onima koji ostaju bez jedinog krova nad glavom omogući zamjenski smještaj dok se ne snađu. Tako je Božo Petrov u Dnevniku HRT-a najavio izmjene Ovršnog zakona koje podupire i HDZ, a koje i prije konačnog prijedloga izazivaju reakcije.

Svakog četvrtog stanovnika Hrvatske izravno se tiče izmjena Ovršnog zakona. Više je od 300.000 blokiranih obitelji, koje najviše duguju bankama. Mnogi od njih boje se da će ostati bez jedine nekretnine. Upravo njima namijenjene su promjene koje najavljuje Most.

 


On omogućuje da građani neće ostati bez krova nad glavom, neće se događati deložacije kakve su se mogle vidjeti, a s druge strane postojat će mogućnost da mlade obitelji imaju mogućnost dignuti kredit, rekao je Božo Petrov.

 

Hrvatska udruga banakanada se da će Zakon ostati u skladu s načelima i praksom Europske unije te da će proći redovitu saborsku proceduru. Razumijemo potrebu za zaštitom najugroženijih socijalnih skupina građana koju je potrebno odrediti u resorima socijalne politike. No, pritom je bitno da istodobno kroz zakon koji nije za to primarno nadležan ne ugrozimo stabilnost pravnog sustava, ne pogoršamo pravodobnu otplatu svih potraživanja u zemlji i ne ograničimo dugoročne kredite mladima, navodi Hrvatska udruga banaka.

 

Da se ne ide dobrim putem smatraju i Blokirani,udruženi u političku stranku. Dogovor Mosta i HDZ-a da država osigurava zamjenski smještaj samo je kozmetička promjena, tvrde. Sve je bolje od ulice, ali situaciju treba sagledati realno, smatraju i sindikati.

 

Otvara se pitanje je li to predloženo napamet i koliko god je dobro, ne bi li prije toga trebalo preispitati o kojem se broju nekretnina radi, gdje se nalaze, jesu li raspoložive i u kojim su uvjetima, kazao je Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata.

 

Do tada, ostaju tek najave da će se povećati dio plaće koji se ovrhom ne bi smio dirati, a to bi za ispodprosječna primanja značilo nekoliko stotina kuna više.

 

 


16. 01. 2015.

KORACI ZA NOVI POČETAK - Kako dužnik može pristupiti mjeri otpisa duga/odgodi ovrhe?

 

 

(Ministarstvo socijalne politike i mladih) Sukladno Sporazumu kojeg će Vlada Republike Hrvatska potpisati s vjerovnicima građani čiji ukupan iznos duga, zaključno s danom 30. rujna 2014. i blokiranim računom duže od godine dana, iznosi najviše do 35.000,00 kuna kumulirano po svim vjerovnicima, od toga najviše 25.000,00 kuna prema vjerovnicima skupine A - državnim poduzećima i istovremeno najviše prema vjerovnicima skupine B - bankama, teleoperaterima, gradovima i ostalim vjerovnicima mogu pristupiti mjeri za otpis duga ili odgodu ovrhe. Početak mjere od 2. veljače 2015. godine!

 

KRITERIJ A

 

Kriteriju A pripadaju dužnici koji su primatelji socijalnih naknada: zajamčene minimalne naknade, pomoći za uzdržavanje i osobne invalidnine koji će mjeri otpisa duga moći pristupiti u prva dva mjeseca provedbe mjere (od 2. veljače 2015.) na slijedeći način­

 

1.Korak-Provjera duga u FINI

 

Građanin na web stranicama FINE ili osobnim dolaskom na jednu od 175 lokacija FINE od 2. veljače 2015. godine može provjeriti je li na popisu dužnika koji mogu podnijeti Zahtjev za otpis duga.

 

Ukoliko se građanin nalazi na popisu dužnika, uz predočenje osobne iskaznice može zatražiti ispis Pregleda duga u poslovnicama FINA-e ili u ovlaštenim centrima za socijalnu skrb (Zagreb, Varaždin, Rijeka, Osijek, Split)

 

2. Korak- prikupljanje potrebne dokumentacije

 

Nakon što je građanin ustanovio da se nalazi na popisu dužnika, može podnijeti Zahtjev za otpis duga. Potrebni dokumenti koje mora imati su:

 

Ispunjen Zahtjev za otpis duga kojeg može pronaći na web stranici FINA-e, u poslovnicama FINA-e, centrima za socijalnu skrb, na web stranicama ministarstava i Vlade RH

Ispis pregleda duga dobiven iz FINA-e ili nadležnih centara socijalne skrbi

Potvrda o priznavanju prava na ZMN, pomoć za uzdržavanje i osobnu invalidninu kojeg dužnik pribavlja iz centra za socijalnu skrb

 

 

3. Korak-dostavljanje Zahtjeva za otpis duga vjerovnicima

 

Dužnik dostavlja dokumentaciju vjerovnicima. Ukoliko se dug odnosi na više vjerovnika, dužnik će ispunjene Zahtjeve za otpis duga zajedno za potrebnom dokumentacijom odvojeno uputiti svakom od vjerovnika od kojeg potražuje otpis duga. Podnošenjem Zahtjeva za otpis duga dužnik ulazi u Registar otpisa duga na vremenski period od tri godine u slučaju otpisa duga ili jedne godine u slučaju odgode ovrhe.

 

4. Korak - Obrada Zahtjeva za otpis duga

 

Vjerovnici obrađuju Zahtjev i obavještavaju FINA-u o statusu Zahtjeva.Dužnik svoj status može provjeriti na web stranicama FINE u svakom trenutku uz odgovarajuću lozinku. U roku od 15 dana od obavijesti o zaprimljenom Zahtjevu vjerovnik će odlučiti o odobravanju ili odbijanju Zahtjeva za otpis duga.

 

5. Korak- dužnik dobiva otpis duga ili odgodu ovrhe

 

Kada vjerovnik odobri Zahtjev za otpis duga o svojoj će odluci obavijestiti dužnika i FINU te otpisuje dug odnosno odgađa ovrhu.

 

 

KRITERIJ B

 

Kriteriju B pripadaju građani čija mjesečna primanja u posljednja 3 mjeseca do podnošenja zahtjeva ne prelaze 2.500,00 kuna za samca odnosno 1.250,00 kuna po članu kućanstva, a koji:

 

Nemaju u vlasništvu drugu nekretninu osim one u kojoj žive

Nemaju u vlasništvu drugu imovinu koju bi mogle koristiti ili prodati bez ugrožavanja osnovnih životnih potreba

Nemaju oročena sredstva, ugovor o stambenoj štednji i/ili depozit u kreditnoj uniji (osim onih građana čija su navedena sredstva ovršena u cijelosti, ali su i dalje blokirani jer je iznos duga bio veći od iznosa koja su bila raspoloživa na računima za navedene svrhe)

 

1.Korak-Provjera duga

 

Građanin na web stranicama FINE ili osobnim dolaskom na jednu od 175 lokacija FINE od 2. veljače 2015. godine može provjeriti je li na popisu dužnika koji mogu podnijeti Zahtjev za otpis duga. Ukoliko se građanin nalazi na popisu dužnika, uz predočenje osobne iskaznice može zatražiti ispis Pregleda duga u poslovnicama FINA-e ili u ovlaštenim centrima za socijalnu skrb (Zagreb, Varaždin,Rijeka, Osijek,Split)

 

2.Korak- prikupljanje potrebne dokumentacije koja se dostavlja ovlaštenom centru za socijalnu skrb-Zagreb, Varaždin, Rijeka, Osijek, Split

 

Nakon što je građanin ustanovio da se nalazi na popisu dužnika, ispunjeni Zahtjev za opis duga kojeg može pronaći na web stranici FINA-e, u poslovnicama FINA-e, centrima za socijalnu skrb, na web stranicama ministarstava i Vlade RH

Ispis pregleda duga dobiven iz FINA-e ili nadležnih centara socijalne skrbi

Potvrdu općinskog suda o vlasništvu nekretnina dostavlja poštom ili neposredno ovlaštenom centru prema mjestu prebivališta- Zagreb, Split, Rijeka, Osijek i Varaždin. Navedeni centri za socijalnu skrb u roku od 15 dana od dana primitka navedene dokumentacije utvrditi ćeispunjava li podnositelj Zahtjeva uvjete prema kriteriju B.

 

3.Korak--dostavljanje Zahtjeva za otpis duga vjerovnicima

 

Nakon što ovlašteni centri za socijalnu skrb potvrdeispunjava li podnositelj Zahtjeva uvjete prema kriteriju B, dužnik će dostaviti dokumentaciju vjerovnicima.Ukoliko se dug odnosi na više vjerovnika, dužnik će Zahtjeve za otpis duga zajedno za potrebnom dokumentacijom odvojeno uputiti svakom od vjerovnika od kojeg potražuje otpis duga. Podnošenjem Zahtjeva za otpis dug dužnik ulazi u Registar otpisa dug na vremenski period od tri godine u slučaju otpisa duga ili jednu godinu u slučaju odgode ovrhe.

 

4. Korak - Obrada Zahtjeva za otpis duga

 

Vjerovnici obrađuju Zahtjev i obavještavaju FINA-u o statusu Zahtjeva. Dužnik svoj status može provjeriti na web stranicama FINE u svakom trenutku uz odgovarajuću lozinku. U roku od 15 dana od obavijesti o zaprimljenom Zahtjevu vjerovnik će odlučiti o odobravanju ili odbijanju Zahtjeva za otpis duga.

 

5. Korak- dužnik dobiva otpis duga ili odgodu ovrhe

 

Kada vjerovnik odobri Zahtjev za otpis duga o svojoj će odluci obavijestiti dužnika i FINU te opisuje dug odnosno odgađa ovrhu.

 


19.9.2012.

 

Miljenić: Novi Ovršni zakon ubrzava naplatu prekršajnih kazni

 

Izvor: HINA

 

ZAGREB, 18. rujna 2012.Hina, Ministar pravosuđa Orsat Miljenić izjavio je da nije zadovoljan naplatom prekršajnih kazni, a očekuje da će se naplata ubrzati stupanjem na snagu novog Ovršnog zakona, nakon kojega će se novčane kazne naplaćivati izravno putem Fine, s računa građana.

 

 

Miljenić je to rekao u Saboru, odgovarajući na pitanje Milorada Pupovca (SDSS), koji je upozorio da je naplaćeno tek 1,8 posto, ili 11,5 milijuna kuna, od ukupno 630 milijuna kuna izrečenih u 780 tisuća prekršajnih kazni u protekle 3,5 godine. Pupovca je zanimalo što će Vlada učiniti kako bi poboljšala naplatu kazni.

 

Miljenić je najavio i nove izmjene Prekršajnog zakona, kroz koje će se značajno manje plaćati za kazne koje se naplate odmah, bez sudskog postupka i dodatno urediti mjere rada za opće dobro, kojih je do sada izrečeno svega 707. "Razmatramo i povezivanje registara, kako bi se omogućilo da se onima koji nisu platili kazne uskrati izdavanje vozačkih dozvola i drugih dokumenata", rekao je Miljenić.

 

Ministar gospodarstva Radimir Čačić najavio je dvostruko veće naknade koje elektrane isplaćuju jedinicama lokalne samouprave, a koje su, potvrdio je, nesrazmjerno niske u odnosu na rudarsku rentu. Premijer Zoran Milanović još jednom je odbio tvrdnje da je Vlada u nepovoljan položaj stavila siromašnije krajeve podjelom Hrvatske na dvije statističke regije.

 

Podsjetio je da je i bivša vlada s Europskom komisijom pregovarala o dvije regije, ali da to tada nije bilo moguće ostvariti te da se zato išlo na tri regije. Ta je podjela, međutim, u nepovoljan položaj stavila Zagreb i sjeverozapad Hrvatske, kojemu je prijetilo da, uz umjerene stope rasta, ubrzo ispadne iz kruga regija koje mogu koristiti novac iz europskih fondova po najpovoljnijim uvjetima, objasnio je Milanović.

 

 

14.9.2012.

 

Novi ovršni zakon: izvansudska ovrha za naplatu neisplaćenih plaća

 

Izvor: HINA

 

ZAGREB, 13. rujna 2012.(Hina), Novi ovršni zakon, koji je Vlada uputila u saborsku proceduru trebao bi, među ostalim omogućiti i izvansudsku ovrhu za naplatu neisplaćenih plaća.

 

 

Omogućuje se, naime, izravna naplata novčanih tražbina putem Fine na temelju pravomoćnih sudskih i ovršnih odluka, odnosno presude, rješenja ili odluke suda, kao i na temelju potvrde poslodavca o neisplati dospjele plaće, naknade za plaće ili otpremnine. To znači da radnik kojemu nije isplaćena plaća obeštećenje ubuduće neće morati tražiti na sudu kroz ovršni postupak, nego će se moći naplatiti izravno putem Fine, kojoj će donijeti potvrdu o neisplati plaća.

 

Poslodavac će nakon toga imati 30 dana da sudski ospori takvu naplatu, a ne uspije li to, Fina će banci izdati nalog za obustavu zaplijenjenih sredstava. Na jednak način naplatit će se i potraživanja utvrđena pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom, nakon koje se više neće morati pokretati poseban ovršni postupak, što je do sada bio slučaj.

 

U Vladi očekuju da će takvo rješenje rasteretiti sudove, budući da je ovrha na novčanim tražbinama najčešći oblik ovrhe, a da su ovršni postupci skupi i dugotrajni. Kako bi se izbjegle manipulacije sustavom, krivotvorine i dvostruke naplate zadužnica, novi je zakon predvidio umrežavanje Fine i javnobilježničkih ureda, koji će voditi Registar zadužnica.

 

U taj će registar ući svaka buduća zadužnica, a zadužnice koje su izdane prije stupanja na snagu novog zakona moći će se naplatiti tek kad vjerovnici zatraže njihovo unošenje u Registar. Kad je riječ o ovrhama nad pokretninama i nekretninama, novi zakon predviđa aktivniju ulogu ovrhovoditelja, koji će morati nazočiti ovrhama.

 

U slučajevima u kojima se ovrhovoditelj više puta ne odazove pozivu na ovrhu, omogućuje se obustava postupka. Time se želi skratiti postupak i dodatno zaštititi dostojanstvo ovršenika. Vlada računa da bi ovrhovoditelji u nekim slučajevima mogli odustajati od ovrhe, ako se na licu mjesta uvjere u loš socijalni status ovršenika.

 

Novim zakonom Vlada je definitivno odustala od instituta javnog ovršitelja, s obrazloženjem da je predloženo rješenje jeftinije te da pruža bolju zaštitu dužnika u ovrhama nad pokretninama i nekretninama.

 

 

14.9.2012.

Vlada ukida javne ovršitelje

 

Izvor: HINA

 

ZAGREB, 13. rujna 2012.Hina, Vlada je u saborsku proceduru uputila nacrt konačnog prijedloga Ovršnog zakona, kao i nacrt konačnog prijedloga zakona o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima, a premijer Zoran Milanović objasnio je da je nelogično provođenje represivnih mjera dati u ruke privatnicima.

 

 

"Puno toga treba dati neovisnim službama, ali treba jako paziti što se daje. Represivne mjere se ne daju od države privatnicima", kazao je Milanović. Upozorio je i da bi uvođenje javnih ovršitelja poskupjelo postupak ovrhe te upitao u čijem je to bilo interesu. "Novi zakon ne može biti lošiji od onog što se nudilo, a to je avantura, u kojoj se vrlo osjetljiva stvar daje u ruke privatnicima", rekao je Milanović.

 

Podsjetio je da su izmjene Ovršnog zakona s Europskom komisijom ispregovarane u paketu sa Zakonom o sprječavanju sukoba interesa. Kazao je kako je vlada kritizirala model koji jednom paradržavnom tijelu daje ovlasti istražitelja i policije, a činjenicu da se na natječaj za članove Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa javilo gotovo 200 kandidata protumačio je kao dokaz da sa sustavom nešto nije u redu.

 

Naglasio je da je Hrvatskoj ipak važniji ulazak u EU, te da će se Vlada "zbog hijerarhije prioriteta praviti da je to dobro, iako nije dobro". Vlada je Gradu Šibeniku prenijela potraživanja od 50 milijuna kuna, koje će Grad pretvoriti u udio u nogometnom klubu Šibenik, a premijer je gradovima poručio kako moraju razmisliti jesu li u stanju financirati nogometne klubove. "Treba se pitati kakvu poruku kao država šaljemo ovakvim transakcijama. Ovo je polunapuhani pojas za spašavanje", rekao je Milanović.

 

Ocijenio je da je Hrvatska mala zemlja, koja ne može parirati ogromnom novcu koji se vrti u nogometu, a kao moguće rješenje vidi prelazak klubova u nižu ligu, kako se dogodilo varaždinskom Varteksu. Vlada je prihvatila izvješća o poslovanju Fonda hrvatskih branitelja i Fonda za stipendiranje branitelja i članova njihovih obitelji u 2011., a ministar branitelja Fred Matić izvijestio je da je, umjesto planiranih 15.250, taj fond stipendirao 9.608 učenika i studenata, jer je Fondu lani drastično pala dobit, zbog pada vrijednosti dionice HT-a.

 

Vlada je Saboru predložila da odbije prijedlog Zakona o minimalnoj plaći, kojim su Hrvatski Laburisti - stranka rada zatražili postupno povećanje minimalne plaće s 39 na 50 posto prosječne plaće, s obrazloženjem da takvo rješenje nije uzelo u obzir makroekonomske pokazatelje. Premijer Milanović Laburiste je optužio za populizam. "Rekli su da je kreditni rejting zavjera lokalnih bankara. S obzirom da je riječ o laburističkoj stranci, oni sigurno znaju što se događa u Londonu", ironizirao je Milanović. 



Ovršni zakon – na snazi novi pravilnici

 

 

Iako većina odredbi novog Ovršnog zakona stupa na snagu tek 1. siječnja 2012., na temelju članaka koji su na snazi od prosinca prošle odnosno od siječnja ove godine, doneseno je i primjenjuje se već nekoliko novih pravilnika.

 

Radi se o Pravilniku o obliku i sadržaju zadužnice i Pravilniku o obliku i sadržaju bjanko zadužnice (oba iz NN 147/10), Pravilniku o postupanju s primanjima i naknadama izuzetim od ovrhe (NN 148/10) i Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN 8/11).

 

Naime, prema novom Ovršnom zakonu, člancima 125. i 126. koji su na snazi od 1. siječnja 2011., a reguliraju zapljenu računa na temelju zadužnice i bjanko zadužnice, privatna isprava koja ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi i kojom dužnik može dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa isplaćuje vjerovniku, mora biti potvrđena (solemnizirana) kod javnog bilježnika odnosno više nije dovoljno kod javnog bilježnika ovjeriti samo potpis na zadužnici.

 

Isto tako, potvrda privatne isprave kod javnog bilježnika potrebna je i kod davanja suglasnosti dužnika da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe (članak 124.).

 

Dakle, umjesto ovjere potpisa, sada se ovjerava sadržaj dokumenta, što je zbog povećanja troškova javnobilježničkih usluga u javnosti izazvalo brojne kritike. Pri tome treba istaknuti da se nije mijenjala javnobilježnička tarifa, već se ona stupanjem na snagu novih odredbi Ovršnog zakona počela primjenjivati i na zadužnice, što je znatno poskupjelo korištenje zadužnice kao instrumenta osiguranja kredita.

 

Stoga je, prema prethodnoj najavi od strane Ministarstva pravosuđa, prošli tjedan donesen Pravilnik o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku kojim se utvrđuje visina nagrade i naknade troškova javnog bilježnika u provođenju radnji u ovršnom postupku (članak 58. stavak 1. Zakona), za potvrdu – solemnizaciju: izjave o zapljeni po pristanku dužnika (članak 124.), zapljeni računa na temelju zadužnice i na temelju bjanko zadužnice (članak 125. i 126.), te način njihova obračuna i naplate od strane javnog bilježnika.

 

Navedeni Pravilnik zapravo je gotovo istovjetan istoimenom Pravilniku iz 2005. godine kojeg je ukinuo, a novost je članak 7. koji propisuje na koji se način određuje nagrada za potvrdu/solemnizaciju privatnih isprava iz članka 124., 125. i 126. Ovršnog zakona. Ukratko, najmanji iznos javnobilježničke nagrade iznosi 100,00 kuna za privatnu ispravu koja se izdaje do 75.000,00 kuna, dok je najveći iznos nagrade 500,00 kuna ako je zadužnica izdana za iznos od 950.001,00 kuna ili više. Prema članku 8. Pravilnika, javni bilježnik na navedenu nagradu kao i na nagradu koja se određuje prema visini ovršnog zahtjeva, ima pravo zaračunati porez na dodanu vrijednost.

 

Možda i zbog ovih problema uzrokovanih izdavanjem zadužnica kao uvjeta za odobravanje stambenih kredita, nešto manje zapažen prošao je Pravilnik o postupanju s primanjima i naknadama izuzetim od ovrhe kojim se uređuju uvjeti, rokovi i način postupanja ovršenika, Financijske agencije, banke i drugih subjekata iz članka 122. Ovršnog zakona, uključujući sadržaj ovršenikove obavijesti te način otvaranja, vođenja i zatvaranja posebnog računa ovršenika. Članak 122. Ovršnog zakona sadrži posebne odredbe o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koja su izuzeta od ovrhe.

 

Naime, od 1. siječnja 2011., sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, Financijska agencija provodi ovrhe na novčanim sredstvima poslovnih subjekata i građana po svim računima i oročenim sredstvima u svim bankama, prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika i bez njegove suglasnosti.

 

No, kako su određena primanja, naknade ili iznosi koji se uplaćuju ovršeniku izuzeti od ovrhe na temelju članka 91. i 92. Ovršnog zakona, ovršenik je dužan sukladno članku 122. stavak 1. Zakona, u slučaju provedbe ovrhe na njegovim novčanim sredstvima, obavijestiti Agenciju o uplatama tih izuzetih primanja. Sadržaj obavijesti propisuje članak 3. Pravilnika, a obrazac se nalazi u Prilogu 2 koji je sastavni dio Pravilnika.

 

Po primitku obavijesti od ovršenika, Agencija je dužna bez odgode dostaviti presliku ovršnog naloga ili rješenja o ovrsi uplatiteljima iz obavijesti, po čijem su primitku uplatitelji dužni odmah uskratiti uplatu na ovršenikov račun primanja, naknada i iznosa izuzetih od ovrhe (članak 5. Pravilnika).

 

Agencija će banci navedenoj u obavijesti naložiti otvaranje posebnog računa ovršenika u kojem će navesti podatke o uplatiteljima primanja dobivenima iz ovršenikove obavijesti. Na taj račun banka prima isključivo uplate uplatitelja navedenih u nalogu Agencije. Dakle, otvara se poseban račun za primanja izuzeta od ovrhe kako bi ovršenik mogao njima slobodno raspolagati.

 

Kada prestanu razlozi za postojanje posebnog računa ovršenika, Agencija će banci kod koje je otvoren taj račun naložiti njegovo zatvaranje (članak 8. stavak 1.).

 

Od ovrhe su i nadalje izuzeta primanja po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, primanja po osnovi naknade zbog tjelesnoga oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju, primanja po osnovi socijalne skrbi, po osnovi privremene nezaposlenosti, primanja po osnovi dječjega doplatka, stipendije i pomoći učenicima i studentima, naknade za rad osuđenika, osim za tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja te za tražbine naknade štete prouzročene kaznenim djelom osuđenika i primanja po osnovi odličja i priznanja (članak 91. Zakona). Prema novom Zakonu od ovrhe više nisu izuzeta primanja vojnika i studenata vojnih škola.

 

Zanimljivo je da se članak 122. Ovršnog zakona u cijelosti razlikuje od tog članka iz Prijedloga zakona, a u obrazloženju Konačnog prijedloga navodi se da je izmijenjen radi bolje zaštite primanja koja su izuzeta od ovrhe ili na kojima je ovrha ograničena, čime je, ističe se, otklonjena dvojba u pogledu zaštite tih primanja.

 

Pripremila: Ljiljana Drakulić, dipl. iur.

 

Napomena: nakon pisanja ovog teksta u Narodnim novinama broj 16/11 od 4. veljače 2011., objavljen je novi Pravilnik o obliku i sadržaju zadužnice kojim je istoimeni Pravilnik iz NN 147/10 prestao važiti. Također, u istom je broju Narodnih novina objavljen i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o obliku i sadržaju bjanko zadužnice.

   



Obračun plaće kao ovršna isprava

i troškovi prijevoza na posao

 

 

Obračun plaće predstavlja ovršnu ispravu, no u praksi je dvojbenamogućnost radnika da upotrijebi obračun plaće kao ovršnu ispravu prema poslodavcu i u odnosu na troškove prijevoza i neke druge troškove jer mu je plaća (ne)isplaćena bez tih troškova, a oni su sadržani u obračunu plaće.

 

 

Plaća se isplaćuje nakon obavljenog rada, a obveza isplate plaće, te prema Zakonu o radu istovjetno tome i naknade plaće, dospijeva petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec.

 

Ovo aktualno normativno određenje, za razliku od prijašnjeg Zakona o radu, vrijedi samo ako rok za isplatu plaće i naknade plaće nije drukčije uređen ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.

 

Dakle, u kolektivnim ugovorima ili ugovorom o radu može se odrediti kraći ili čak duži rok za isplatu plaće, ali ako u tim aktima to nije izričito određeno, poslodavac je i dalje ex legeradniku dužan isplatiti plaću odnosno naknadu plaće do petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec.

 

Ako poslodavac na dan dospjelosti radniku ne isplati plaćuodnosno naknadu plaće (ili čak i otpremninu), obvezan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela obveza isplate (dakle ima dodatnih petnaest dana roka od 15-tog u mjesecu kada je zakonsko dospijeće) radniku uručiti obračun iznosa plaće, naknade plaće odnosno iznosa koje je bio dužan isplatiti radniku.

 

Takav obračun u smislu Ovršnog zakona smatra se ovršnom ispravom i omogućava radniku relativno brzu prisilnu naplatu svoje tražbine, pri čemu prigovor poslodavca ne odgađa ovakav način prisilne naplate potraživanja.

 

Međutim, pri realizaciji ove radnikove tražbine u praksi je najčešće dvojbenamogućnost radnika da upotrijebi obračun plaće kao ovršnu ispravu prema poslodavcu i u odnosu na troškove prijevozai neke druge troškove jer mu je (ne)isplaćena plaća bez tih troškova, a oni su sadržani u samom predmetnom obračunu.

 

U smislu razjašnjenja pitanja troškova prijevoza sadržanih u obračunu plaće i samog obračuna plaće kao ovršne isprave prema poslodavcu, treba istaknuti samo nekoliko normativnih i faktičnih značajki.

 

Naime, prema odredbama članka 85. Zakona o radu obračuni koji ipso iureimaju snagu ovršne isprave, taksativno su nabrojani u stavku 1. i 2. toga članka:

- obračun plaće,

- obračun naknade plaće (bolovanje i sl.),

- obračun otpremnine.

 

Međutim, iako obračun plaće predstavlja ovršnu ispravu, iznos troškova prijevoza na posao koji je samo naznačen na tom obračunu ne predstavlja sastavni dio plaće, odnosno ne može se smatrati plaćom, već drugim materijalnim pravom radnika.

 

Stoga se, zbog relativno stroge normativne formulacije (ovršna isprava je obračun plaće, naknade plaće i otpremnina), obračun plaće koji često dodatno sadrži i trošak prijevoza na posao ipak ne može smatrati ovršnom ispravom u odnosu na trošak prijevoza.

 

Na tome stajalištu stoji i pretežita sudska praksa (Odluka Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-602/10-2 od 1. lipnja 2010. i sl.).

 

Zaključno ipak treba reći da ovakva pravna situacija niti u kojem smislu ne ekskulpira poslodavca po pitanju izvršavanja obveze isplate troškova prijevoza radniku (ukoliko je ta obveza postojala prema kolektivnom ugovoru ili ugovoru o radu) jer ako poslodavac ne bi niti naknadno isplatio troškove prijevoza, radnik bi imao pravo pozvati se na kršenje ugovorne obveze i u tom smislu pokrenuti sudski spor, pa eventualno nakon dobivenog spora na temelju pravomoćne presude doći do ovršne isprave, uz naplatu kamata i troškova vođenja postupka.

 

Daniel Sever, dipl. iur.  



Naplata bruto plaće u ovršnom postupku

ako je presudom dosuđena neto plaća

 

 

Nedavno je u jednom ustavnosudskom predmetu raspravljano o pitanju pravne mogućnosti ovrhe u slučaju kada je razlika plaće određena u neto iznosu, a radnik želi isplatu i bruto iznosa. Ustavni sud je utvrdio da u navedenoj situaciji ne postoji mogućnost utuženja razlike između isplaćene neto plaće i bruto plaće u ovršnom postupku, jer se ta tražbina prethodno mora utvrditi u parničnom postupku, a presuda iz tog postupka predstavljat će ovršnu ispravu na temelju koje će se onda provesti ovršni postupak.

 

 

Regulativa vezana uz ovrhu dosuđenih iznosa plaće (ili razlike plaće) tijekom zadnja dva desetljeća prolazila je mnoge izmjene. Najprije treba reći da je postojao raskorak u definiciji plaće između poreznih i radnopravnih propisa. Tako je pojam bruto plaće u sustav oporezivanja uveden još 1994. Zakonom o porezu na dohodak, nopropisi radnog prava nisu istom dinamikom pratili porezne propise, tako da je tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu iz 2003. propisano da se pod plaćom iz radnog odnosa uvijek podrazumijeva bruto plaća.

 

Međutim, neovisno o tome što se od 2003. godine pod plaćom u smislu tog Zakona podrazumijeva plaća u bruto iznosu, sudska praksa je kao i do tada, u postupcima radi isplate naknade plaće, radniku priznavala pravo na isplatu naknade plaće u neto iznosu, uz obrazloženje da radnik nije ovlašten, odnosno aktivno legitimiran potraživati porez na dohodak i doprinose iz plaće. Tako nije bilo riješeno pitanje doprinosa za mirovinsko osiguranje individualne kapitalizirane štednje koji je, prema koncepciji mirovinske reforme, privatna imovina mirovinskog osiguranika, kojom on osobno raspolaže u skladu s posebnim propisima koji uređuju namjenu tog doprinosa.

 

Da bi se osigurala mogućnost utuženja tog doprinosa, odnosno naplata (naknade) plaće u bruto iznosu, Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN 88/05) dopunjen je Zakon o parničnom postupku (dalje: ZPP) tako da je u članku 433.a stavak 1. ZPP-a propisana obveza radnika da se novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, određene u bruto iznosu, utužuju u tom iznosu. To je i potvrđeno 2008. godine, jer je u članku 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2008. (NN 84/08) propisano da je prema članku 433.a ZPP-a radnik novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, dužan utužiti u tom iznosu, pri čemu se smatra da je utužio bruto iznos, čak i ako to izričito nije naznačio.

 

Često su se javljale situacije da je poslodavac radniku uplatio doprinose iz i na plaću te porez i prirez, ali mu nije isplatio neto iznos ostvarene plaće. Zato je odredba članka 43. Novele ZPP-a (NN 57/11), kojom je propisano da se u članku 433.a ZPP-a dodaje stavak 3., prema kojem radnik može u iznimnim situacijama utužiti i neto iznos, i više nego dobrodošla. Naime, prema navedenoj zakonskoj odredbi, iznimno, ako su plaćeni porez, prirez i doprinosi, uključujući i doprinos za individualiziranu štednju, radnik može tražiti, odnosno utužiti neto iznos. Dakle, tom zakonskom odredbom osigurano je rješenje za one životne situacije kad poslodavac radniku uplati dio plaće koji se odnosi na bruto iznos, ali ne preostali neto iznos. Radnik je sad ovlašten zahtijevati isplatu preostalog dijela plaće, uz obvezu da u činjeničnom supstratu tužbe naznači da mu je isplaćen navedeni dio plaće.

 

Uza sve to čini se da je ostalo neriješeno pitanje pravne mogućnosti ovrhe u slučaju kada je razlika plaće određena u neto iznosu, a radnik želi isplatu i bruto iznosa.

 

O tom pravnom pitanju zauzeto je stajalište u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-III-2035/2011 od 19. siječnja 2012.

 

Naime, podnositelj je protiv tuženika - ovršenika Republike Hrvatske 17. veljače 2004. ishodio presudu kojom je naloženo tuženiku da podnositelju isplati zaostale iznose uvećane plaće od mjeseca srpnja 1996. do mjeseca kolovoza 2000. godine, u iznosima koji su određeni izrekom te presude.

 

Iz obrazloženja te presude proizlazi da je podnositelj državni službenik u Policijskoj upravi B. – p., Policijskoj postaji S. G., te mu je stoga dosuđena uvećana plaća za 50 % primjenom članka 19. Zakona o područjima posebne državne skrbi (NN 44/96, 57/96, 124/97, 73/00 i 87/00). Ta je presuda postala pravomoćna 9. ožujka 2004. i podnositelj je na temelju te presude pokrenuo ovršni postupak koji je vođen pod brojem Ovr-1095/04, u kojem je ishodio isplatu navedenih iznosa neto plaće.

 

U ovom ovršnom postupku koji se vodio pod brojem Ovr-815/06, podnositelj traži naplatu iznosa od 12.000,00 kuna na ime razlike ustegnutih, a neisplaćenih poreza i doprinosa za 1996. godinu. Iste iznose zatražio je i za 1997., 1998., 1999. i 2000. godinu na ime razlike ustegnutih, a neisplaćenih poreza i doprinosa. Kao temelje za ovrhu podnositelj navodi presudu Općinskog suda u N. G. broj: P-528/98-12 od 17. veljače 2004. i obračune plaća koje je sastavilo Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Policijska uprava B. – p. (bez naznake datuma izrade tih isprava).

 

Prvostupanjski sud odbacio je prijedlog za ovrhu, a drugostupanjski sud to je rješenje potvrdio uz sljedeće obrazloženje:

"Prema odredbi čl. 83a. st. 1. Zakona o radu (NN 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 137/04 i 68/05 - dalje: ZR), prilikom isplate plaće, naknade plaće i otpremnine poslodavac je dužan radniku uručiti obračun iz kojeg je vidljivo kako je utvrđen iznos plaće, naknade plaće i otpremnine.

 

Odredbom čl. 83a. st. 2. ZR-a propisano je da poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće ili otpremninu ili ih ne isplati u cijelosti, dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, naknade plaće ili otpremnine radniku uručiti obračun iznosa koji je bio dužan isplatiti.

 

Prema odredbi čl. 83a. st. 3. ZR-a, obračuni iz stavka 2. ovog članka su ovršne isprave.

 

Dakle, sukladno odredbama čl. 83a. ZR-a, da bi se obračuni plaće, naknade plaće ili otpremnine mogli smatrati ovršnim ispravama, morali bi biti sastavljeni na takav način da je iz istih vidljivo kako je utvrđen iznos plaće, naknade plaće ili otpremnine.

 

Prema stanju spisa proizlazi da se u priloženoj dokumentaciji na koju se poziva ovrhovoditelj uistinu nalaze određeni podaci za obračun plaća (isplaćena plaća, ukupni porez, doprinos i prirez, osobni odbitak, porezna osnovica), međutim, ista ne sadrži sve ono što je potrebno da bi bilo vidljivo na koji način je utvrđen iznos plaće (broj radnih sati, koeficijent, dodaci, porezi, doprinosi i osobni odbici svaki posebno, porezne olakšice, određeno navedena bruto osnovica i bruto te neto iznosi plaće, stupovi mirovinskog osiguranja, eventualni neoporezivi dodaci i dr.).

 

Stoga, prema ocjeni ovoga suda, navedena dokumentacija, iako po nekim elementima proširena i ovjerena od strane ovršenika, ne predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredbi čl. 83a. ZR-a, već samo zbirne podatke o plaćama ovrhovoditelja.

 

Naprotiv, kako prema ovršenikovom dopisu od 27. kolovoza 2007. godine i priloženom obračunskom listu plaće ovrhovoditelja za 1. siječnja do 30. prosinca 2004. godine, proizlazi da je državna riznica izvršila plaćanje svih poreza, prireza i doprinosa za presude koje su ovršnim putem naplaćene u 2003. i 2004. godini, te da je već tada bila u tijeku naplata za ovrhe provedene 2005. i 2006., po mišljenju ovoga suda, ovršna isprava za predmetna potraživanja mogla bi predstavljati obračune ovlaštenih ustanova o razlikama između naplaćenih i nenaplaćenih poreza i doprinosa.

 

Sukladno prethodno navedenom proizlazi da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je predmetni prijedlog za ovrhu odbacio temeljem čl. 35. st. 3. OZ-a."

 

 

Člankom 22. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (NN 114/03; u nastavku: ZIDZR), koji je stupio na snagu 19. srpnja 2003., dopunjen je članak 83. Zakona o radu (NN 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 137/04 i 68/05) dodavanjem stavka 5., kojim je propisano da se plaćom u smislu Zakona o radu smatra bruto plaća. Slijedom navedenog, za odlučivanje o pravu na plaću (bruto plaću - što uključuje i doprinose), nakon 19. srpnja 2003., bio bi nadležan sud.

 

Istim ZIDZR-om, u članku 78. stavku 1., propisano je da će se postupci ostvarivanja i zaštite prava radnika, započeti prije stupanja na snagu ZIDZR-a, dovršiti prema odredbama Zakona o radu, ako pravo određeno ZIDZR-om nije za radnika povoljnije.

 

Stajalište je sudske prakse da je za radnika povoljnije odlučivanje o plaći i dosuda plaće u bruto iznosu, koji uključuje doprinose i druga davanja (Vrhovni sud Republike Hrvatske broj: Revr-432/06 od 18. travnja 2007., Revr-576/08 od 25. veljače 2009. i dr.).

 

Ustavni sud pošao je od stajališta izraženih u odluci broj: U-III-3189/2007 od 14. siječnja 2010., u kojoj je, među ostalim, navedeno:

"... Vrhovni sud Republike Hrvatske se suglasio sa stajalištem prvostupanjskog i drugostupanjskog suda da odlučivanje o uplati doprinosa na plaću ne spada u sudsku nadležnost, unatoč suprotnom pravnom stajalištu koje je izrazio i obrazložio u nizu odluka - da su za suđenje o tužbenim zahtjevima na isplatu plaće, poreza i doprinosa, kao građanskopravnim zahtjevima, nadležni sudovi (primjerice, Gr-463/01 od 8. kolovoza 2001., Revr-183/04 od 14. travnja 2004.). Vrhovni sud Republike Hrvatske je također u više svojih odluka zauzeo stajalište da su sudovi, u postupcima koji su započeti prije stupanja na snagu ZIDZR-a odnosno nakon toga, dužni pozvati tužitelje na uređenje tužbenog zahtjeva, ukoliko su zahtjevi za isplatu plaće postavljeni u netto-iznosima, te su dužni o ovakvim zahtjevima meritorno odlučivati (primjerice, Revr-183/04 od 14. travnja 2004., Revr-98/08 od 4. lipnja 2008., Revr-432/06 od 18. travnja 2007., Revr-576/08 od 25. veljače 2009. i dr.). (...)

 

Prema tome, u konkretnom slučaju odbijanje sudova da odluče o tome je li poslodavac dužan uplatiti (i) doprinose na plaću podnositelja i upućivanje podnositelja da o tome zatraži odluku upravnog tijela, uz istodobno prihvaćanje sudova da odlučuju o postojanju radnog odnosa podnositelja i njegovom pravu na plaću (bez doprinosa), predstavlja ograničavanje podnositeljevog prava na pristup sudu koje, osim što nije utemeljeno na mjerodavnom pravu, ne osigurava na djelotvoran način zaštitu podnositeljevih prava, jer ga stavlja u položaj suprotan samoj biti njegovog prava - u položaj u kojem je onemogućeno odlučivanje o njegovom zahtjevu."

 

Pregledom spisa Općinskog suda u N. G. broj: P-528/98 u kojem je podnositelj tužbu podnio 13. listopada 1998., iznosi plaće navedeni su u neto iznosu uz naznaku stope zakonske zatezne kamate na pojedini iznos plaće koji mu nije plaćen. Posljednja rasprava u tom postupku održana je 17. veljače 2004. na kojoj je podnositelj priložio novi tužbeni zahtjev, u kojem nije zatražio isplatu plaće u bruto iznosu, te je i donesena presuda istoga dana, kojom je usvojen tužbeni zahtjev na isplatu neto plaće. Dakle, iako je podnositelj od 19. srpnja 2003. imao postupovnu mogućnost preinake tužbenog zahtjeva kojim bi mogao tražiti isplatu bruto plaće, on to nije učinio te je zatražio isplatu neto plaće. Po toj presudi provedena je ovrha u predmetu Općinskog suda u N. G. broj: Ovr-1095/04, te je izvršena naplata neto iznosa plaće na račun podnositelja. Dakle, ni tada podnositelj nije zatražio isplatu bruto plaće.

 

Međutim, podnositelj tek 28. rujna 2006. traži u posebnom ovršnom postupku samo isplatu razlike između neto i bruto plaće (poreza na dohodak i doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje). No, Ustavni sud primjećuje da je podnositelj već proveo ovrhu presude Općinskog suda N. G. broj: P-528/98 od 17. veljače 2004. te mu je isplaćena plaća u neto iznosu. On nije ni tražio isplatu bruto plaće, iako je to mogao. Kako navedena presuda kao ovršna isprava nalaže samo isplatu neto plaće, nadležni sudovi nisu imali valjanu pravnu osnovu - ovršnu ispravu kojom bi naložili ovršeniku isplatu razlike između neto i bruto plaće.

 

Da bi to sudovi mogli učiniti nužna je posebna pravna osnova - ovršna isprava iz koje bi proizlazilo da je ovršenik u obvezi takve isplate. Takvu pravnu osnovu tijekom ovršnog postupka podnositelj nije priložio, a sudovi su utvrdili da platne liste za pojedine godine rada podnositelja nisu valjana osnova za isplatu navedene razlike.

 

Stoga, Ustavni sud je utvrdio da u navedenoj postupovnoj situaciji ne postoji mogućnost utuženja razlike između isplaćene neto plaće i bruto plaće (dužnih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i poreza na dohodak) u ovršnom postupku, već će se sukladno članku 22. ZIDZR-a, ta tražbina prethodno utvrditi u parničnom postupku. Presuda iz tog postupka bit će ovršna isprava na temelju koje će se provesti ovršni postupak.  



Kraj naplaćivanja opomena za dugove?

 

 

Vlada Republike Hrvatske, na sjednici održanoj 27. lipnja 2012., raspravljala je i o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača, u kojem je važna novina da se više neće smjeti naplaćivati opomene za dugove.

 

 

Dakle, ubuduće bi dužnici vjerovnicima morali platiti samo stvarni dug, uvećan za zakonske zatezne kamate, ali više neće biti dužni plaćati trošak opomene, odnosno naknadu za dugovanje, kao što je to do sada nerijetko bila praksa. Udarac je to mnogim trgovcima koji su do sada naplaćivali opomene za dug.

 

Kroz izmjene i dopune Zakona o zaštiti potrošača tako će se urediti jedno od najučestalijih pitanja s kojim se potrošači svakodnevno susreću, a odnosi se na naplatu opomena za dospjela, a nenaplaćena potraživanja trgovaca. Na takvo se zakonsko rješenje Vlada Republike Hrvatske odlučila jer je primila mnoštvo pritužbi građana koji su upozoravali na očitu nepravdu. Mnogi poslovni subjekti svaku opomenu naplaćivali su od 20 do 300 kuna pa je često trošak opomene bio veći od samog duga.

 

Ekonomska kriza, recesija, visoka stopa nezaposlenosti i prezaduženosti imale su značajan utjecaj na pravovremeno izvršavanje novčanih obveza potrošača. Veliki broj potrošača, ne svojom voljom, doveden je u situaciju da nije u mogućnosti na vrijeme ispoštovati sve svoje obveze.

 

S druge strane, u nastojanju da naplate svoja potraživanja kako bi osigurali neometano daljnje poslovanje, trgovci poduzimaju određene aktivnosti, dostavljajući opomene potrošačima u kojim ih podsjećaju o potrebi podmirivanja dospjelih potraživanja.

 

Takva postupanja trgovaca ne bi bila sporna, ako ne bi prouzrokovala znatne dodatne troškove potrošačima, koji su ionako već prezaduženi i nisu u mogućnosti podmiriti osnovno potraživanje.

 

Činjenica da neujednačeni i ponekad vrlo visoki iznosi opomena od strane trgovaca prilikom naplate potraživanja sličnih iznosa proizvoda i usluga dovode do situacije da su potrošači, osim postojećeg dugovanja i zateznih kamata, opterećeni i iznosima opomena, što dodatno povećava njihovu zaduženost, ukazuje na nužnost uređenja ovoga područja.

 

U tom smislu, a uzimajući u obzir tešku ekonomsku situaciju, te sagledavajući činjenicu da se dospjela potraživanja moraju naplatiti, predlaže se izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača da trgovci, bez naknade, dostavljaju potrošačima opomene radi naplate dospjelih novčanih potraživanja. Takvim rješenjem nastojala bi se postići potrebna ravnoteža u smislu da trgovac naplati svoja potraživanja, što je preduvjet za njegovo daljnje neometano poslovanje, ali bez dodatnog opterećivanja potrošača.

 

Predlaže se, stoga, u članku 12. postojećeg Zakona o zaštiti potrošača dodati novi stavak 5. koji glasi: „Izdavanje opomene radi naplate dospjelih novčanih potraživanja nije dozvoljeno naplaćivati.”

 

Ako se ovakvo Vladino rješenje usvoji, izgledno je da će ubuduće trgovci, koji su to do sada činili, slati manje opomena ili će ih prestati slati, budući da za to neće biti materijalno motivirani. 



25.10.2012.

 

Novi pravilnici na temelju Ovršnog zakona

 

Stupanjem na snagu novog Ovršnog zakona došlo je do određenih promjena u postupanju pa je bilo potrebno donijeti i nove podzakonske propise. U članku ćemo se osvrnuti na najvažnije novosti u pravilnicima, među kojima treba istaknuti izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršne isprave putem FINE te objedinjeni registar zadužnica i bjanko zadužnica kojim se želi spriječiti njihova zlouporaba.

 

Novim Ovršnim zakonom, koji je na snazi od 15. listopada 2012., napušten je institut javnog ovršitelja te se uvodi nadležnost općinskih sudova za određivanje i provedbu ovrhe kako bi se ostvarilo jedinstveno vođenje ovršnih postupaka. Također, omogućava se izravna i brža naplata novčanih tražbina na temelju određenih ovršnih isprava putem Financijske agencije (FINA), nakon kojih se više neće morati pokretati poseban ovršni postupak, kao što je do sada bio slučaj.

 

Na temelju odredaba Ovršnog zakona, u Narodnim novinama broj 115/12 objavljeno je sedam novih pravilnika. Za izravnu naplatu novčane tražbine putem FINE i to na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela odnosno obračuna poslodavca, donesen je Pravilnik o obliku i sadržaju zahtjeva za izravnu naplatu koji je na snazi od 18. listopada 2012.

 

Novost je i Pravilnik o registru zadužnica i bjanko zadužnica (na snazi od 26. listopada 2012.), kojim se želi spriječiti sve veća pojava krivotvorenja zadužnica odnosno onemogućiti zlouporaba instituta osiguranja tražbina ovrhovoditelja. Registar vodi Hrvatska javnobilježnička komora, a podatke o zadužnici ili bjanko zadužnici u Registar dostavlja javni bilježnik koji ima pristup samo onim podacima koje je sam unio. Registar je elektronička baza podataka koja sadrži podatke o osobi koja je izdala zadužnicu, vrsti zadužnice, iznosu tražbine, podatke o javnom bilježniku koji je ispravu potvrdio, datumu i poslovnom broju potvrde, te ostale podatke propisane Pravilnikom. Podaci iz Registra su povjerljivi, a korisnik može pristupiti Registru samo uz korisnički broj i sigurnosnu šifru koju odobrava Hrvatska javnobilježnička komora.

 

Zadužnice koje su izdane prije 15. listopada 2012., odnosno prije stupanja na snagu novog Ovršnog zakona, moći će se naplatiti tek kad vjerovnici zatraže njihovo unošenje u Registar. Za upis takve zadužnice u Registar javni bilježnik nema pravo na nagradu niti na naknadu troškova, te za taj posao ne naplaćuje javnobilježničku pristojbu (članak 216. stavak 7. Zakona).

 

Dana 18. listopada 2012. na snagu su stupili i novi pravilnici o zadužnicama koji ukidaju prijašnje istoimene pravilnike. Pravilnik o obliku i sadržaju zadužnice i Pravilnik o obliku i sadržaju bjanko zadužnice sadrže pravila o izdavanju zadužnice i bjanko zadužnice, koje se izdaju kao privatne isprave potvrđene kod javnog bilježnika. Zadužnica (obična) izdaje se u jednom primjerku te ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Bjanko zadužnica također se izdaje u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, ali nakon što u nju bude upisan iznos tražbine i podaci o vjerovniku.

 

Razlika između novih i dosadašnjih pravilnika o zadužnicamaodnosi se na mogućnost neslaganja oko iznosa tražbine. I dalje se iznos tražbine upisuje slovima i brojkama, no u slučaju neslaganja sada se izričito propisuje da vrijedi onaj iznos koji je napisan slovima. Utvrđeni su i novi obrasci zadužnica, te je izbrisan institut javnog ovršitelja iz obrazaca.

 

Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja očevidnika nekretnina i pokretnina koje se prodaju u ovršnom postupku, kojim je propisana obveza vođenja očevidnika nekretnina i pokretnina koje se prodaju u ovršnom postupku u elektroničkom obliku, stupio je na snagu 18. listopada 2012., kada je prestao važiti istoimeni pravilnik. Jedina razlika između ova dva pravilnika jest u tome što se u elektronički očevidnik nekretnina umjesto podatka o ovršnom tijelu sada upisuje sud. Očevidnik vodi Hrvatska gospodarska komora, a vodi se o svim nekretninama koje se prodaju u ovršnom postupku, kao i pokretninama čija je procijenjena vrijednost veća od 50.000,00 kuna. Očevidnik je javan i dostupan preko internetskih stranica.

 

Novim Pravilnikom o tarifi za naknadu troškova i nagradu za obavljanje javne komisione djelatnosti (na snazi od 18. listopada 2012.), određuje se tarifa, odnosno način i mjerila za utvrđivanje visine naknade troškova i nagrade za obavljanje poslova javnog komisionara. Visina naknade troškova i nagrade za obavljanje poslova komisionara određuje se, u pravilu, pisanim ugovorom između ovrhovoditelja i komisionara.

 

Razlika u odnosu na prijašnji istoimeni pravilnik odnosi se na dvije nove odredbe koje detaljnije uređuju visinu troškova i nagrade komisionara. Tako je propisano da se pisanim ugovorom između ovrhovoditelja i komisionara određuje i visina predvidivih troškova i nagrade komisionara, a po završenom postupku komisione prodaje obračunavaju se stvarni troškovi i iznos nagrade komisionara, ako ugovorne strane nisu drugačije uredile (članak 2. stavak 2. Pravilnika). Također, naknada troškova i nagrada komisionara ne može biti obračunata u iznosu višem od iznosa utvrđenih u ovom Pravilniku, ako između ovrhovoditelja i komisionara nije sklopljen pisani ugovor, a komisionar je preuzeo od ovrhovoditelja pokretnine za prodaju (članak 2. stavak 3. Pravilnika).

 

I završno, istog datuma, 18. listopada 2012., na snagu je stupio i Pravilnik o utvrđivanju visine iznosa radi osiguranja javnih komisionara od odgovornosti koji ne sadrži ništa novo u odnosu na raniji istoimeni pravilnik. Kao i dosada, komisionar je dužan, s obzirom na vrstu pokretnina za čiju je prodaju dobio dozvolu i očekivani promet, osigurati se od odgovornosti prije početka obavljanja komisione djelatnosti. Iznos osigurane svote ne može biti manji od 500.000,00 kuna.

 

Marina Turković 



19.11.2012.

 

Novosti u ovrsi na novčanoj tražbini po računu

 

 

Dana 15. listopada 2012. godine stupio je na snagu, u svom pretežitom dijelu, novi Ovršni zakon (NN 112/12). Njime se nakon nepune dvije godine odustalo od dijela ovršnopravnog uređenja uvedenog 2010. godine koji se tek trebao početi primjenjivati te od javnoovršiteljske službe.

 

 

Prema uređenju iz 2010. godine, osim javnih bilježnika, u čijoj je nadležnosti već od ranije donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, bilo je predviđeno uvođenje javnih ovršitelja koji su trebali od sudova preuzeti donošenje i provedbu rješenja o ovrsi na temelju ovršnih isprava. Međutim, taj dio ovršnopravnog uređenja iz 2010. godine, donošenjem Ovršnog zakona iz 2012. godine, potpuno je ukinut. Ova izmjena neće se osjetiti u praksi, jer usvojeno ovršnopravno uređenje iz 2010. u pogledu javnoovršiteljske službe zapravo nikada nije zaživjelo.

 

Druga značajna izmjena tiče se pitanja stvarne nadležnosti za donošenje i provedbu ovrhe, pa tako i ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika po računu. Stvarno nadležni određivati i provoditi ovrhu su općinski sudovi (članak 37. i članak 43. Ovršnog zakona), osim ako to nije izrijekom povjereno dugom sudu, tijelu ili osobi, odnosno nije drugačije zakonom određeno, a to je prema novom zakonu u pogledu ovrhe na temelju ovršnih isprava na novčanim sredstvima po računima upravo povjereno Financijskoj agenciji. Tako su trgovački sudovi ostali nadležni samo donošenje rješenja o ovrsi na temelju domaćih i stranih arbitražnih odluka (članak 43. Zakona o arbitraži).

 

Treća izmjena tiče se mjesne nadležnosti koja je kod ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika ustanovljena prema prebivalištu, odnosno sjedištu ovršenika. U praksi će to izazvati najveće promjene kod ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, jer ovrhovoditelj više ne može sam birati javnog bilježnika bilo gdje u državi kojem će se obratiti radi donošenja rješenja o ovrsi, već će to morati biti javni bilježnik u mjestu prebivališta, odnosno sjedišta ovršenika.

 

Četvrta izmjena za sudionike ovrhe ima najveći značaj, jer utječe na način postupanja u pogledu naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na novčanoj tražbini po računu ovršenika kada se radi o naplati tražbina utvrđenih u ovršnim ispravama: ovršnim odlukama i nagodbama domaćeg suda, upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca. Ovršni zakon propisuje izravnu naplatu kod Financijske agencije (FINA). Umjesto javnih ovršitelja koji nikada nisu počeli djelovati, FINA preuzima dio uloge koju je do sada imao sud, i to izravnom naplatom novčane tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca i to za ovršne isprave koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012. godine.

 

Dio zakonskih odredbi ovršnopravnog uređenja iz 2010. godine koji se odmah počeo primjenjivati odnosio se na provedbu ovrhe radi naplate novčane tražbine na računu, čija provedba jest povjerena FINI, i koja se prema mišljenju zakonodavca pokazala uspješnom. Dakle, do donošenja Ovršnog zakona iz 2012. godine, rješenja o ovrsi radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na novčanoj tražbini ovršenika na računima kod banaka na temelju ovršne isprave donosili su sudovi, a na temelju vjerodostojne isprave javni bilježnici (koji će to i ubuduće činiti), a rješenja su se dostavljala FINI na provedbu.  

 

 

 Što se tiče donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, ona su i dalje u nadležnosti javnih bilježnika, a provedba u nadležnosti FINE.

 

Što se pak tiče ovršnih isprava, treba razlikovati one koje su postale ovršne prije 15. listopada 2012. godine i one koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012. godine. 

 

 

Novim Ovršnim zakonom uvodi se izravna naplata novčane tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela odnosno obračuna poslodavca, koju provodi FINA, za sve ovršne isprave koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012. godine, a kako to propisuje članak 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 112/12). Ovrha se provodi prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, u kojem slučaju Agencija postupa kao u povodu nepravomoćnog rješenja o ovrsi koje je dostavio sud (članak 209. Ovršnog zakona).

 

Dakle, kada ovrhovoditelj ima ovršnu ispravu koja je postala ovršna nakon 15. listopada 2012. godine, on više ne traži od suda donošenje rješenja o ovrsi već se, sukladno članku 209. Ovršnog zakona i članku 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 112/12), izravno obraća FINI s tom ovršnom ispravom i zahtjevom s podacima potrebnim za provedbu ovrhe. Ako bi se obratio sudu, ovrhovoditeljev prijedlog sukladno članku 211. Ovršnog zakona, bio bi odbačen kao nedopušten.

 

Za sve ovršne isprave koje su postale ovršne prije 15. listopada 2012. godine, a to znači da su postale pravomoćne i da je protekao paricijski rok tj. rok za dobrovoljno ispunjenje tražbine prije 15. listopada 2012. godine, ovrhovoditelj mora tražiti od suda, i to općinskog suda (osim za domaće i strane arbitražne odluke za koje je nadležan trgovački sud), donošenje rješenja o ovrsi na novčanim sredstvima ovršenika, a koje će rješenje sud onda dostaviti FINI na provedbu.

 

Postupci u tijeku dovršit će se prema odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu ovog zakona, dakle, ako je postupak ovrhe bio pokrenut na dan 15. listopada 2012. godine, nema nikakvih promjena.

 

Za provedbu novog Ovršnog zakona donesen je i Pravilnik o obliku i sadržaju zahtjeva za izravnu naplatu (NN 115/12) koji sadrži obrazac zahtjeva za izravnu naplatu, a koji obrasci su dostupni u poslovnicama FINE i na internetskoj stranici FINE.

 

Što se tiče izravne naplate na temelju ovršnih odluka obračuna plaća, kao i ovršnih odluka i nagodbi domaćeg suda ili upravnog tijela koje glase na ispunjenje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u bruto iznosu, bitno je napomenuti da se na temelju takvih odluka može ići u naplatu također izravno FINI, ako su iste postale ovršne nakon 15. listopada 2012. godine.

 

Novost je što je propisana obveza porezne uprave da na zahtjev ovrhovoditelja, prije pokretanja postupka ovrhe, sukladno članku 18. Ovršnog zakona izda potvrdu o obračunu poreza, prireza i doprinosa, uključujući i doprinos na individualnu kapitaliziranu štednju, u skladu s važećim propisima, uz naznaku propisanog računa na koje će se uplatiti porez, prirez i doprinosi (članak 217. Ovršnog zakona). Potvrdu o obračunu poreza, prireza i doprinosa ovrhovoditelj mora priložiti uz zahtjev za izravnu naplatu.

 

Dakle, umjesto dosadašnjeg postupka u kojem se prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi radi naplate takve tražbine podnosio sudu, koji je potom rješenje o ovrsi dostavljao FINI na provedbu, a FINA bi potom izvršila prijenos sredstava na račun suda, da bi potom sud tijekom postupka obavještavao poreznu upravu i tražio obračun poreza, prireza i doprinosa, te nakon dostave obračuna o istome obavještavao stranke i omogućavao im da se o tome izjasne (članak 127. Ovršnog zakona, NN 139/10), uvedena je obveza porezne uprave da prije pokretanja ovršnog postupka obračun dostavi ovrhovoditelju. Na taj bi se način trebalo radnicima kao ovrhovoditeljima osigurati da umjesto sporog sudskog postupka, ostvare bržu i učinkovitiju naplatu svojih tražbina u postupku izravne naplate kod FINE.

 

Meliha Okić Buljanović, mag. iur.

  



18.2.2013

Još o javnim ovršiteljima

povodom odluke Ustavnog suda RH

 

Stručna i druga javnost u Republici Hrvatskoj već dugo ima prigodu baviti se čudnim postupcima mjerodavnih vlasti na planu ovrhe. Iako bi se lako moglo polemizirati i sa samim Ovršnim zakonom i brojnim njegovim rješenjima, predmet ovog teksta su javni ovršitelji u svjetlu nedavne odluke Ustavnog suda RH.

 

Radi se o odluci koju je Ustavni sud Republike Hrvatske (u nastavku: USRH) donio 23. siječnja 2013. rješavajući o više prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona o javnim ovršiteljima i njegove izmjene s Ustavom Republike Hrvatske koji su evidentirani pod brojevima U-I-5612/2011, U-I-6274/2011, U-I-178/2012, U-I-480/2012. Slobodni smo ovu odluku i po svojoj biti i po načinu izričaja odnosno formalnom dijelu ocijeniti povijesnom, nakon koje potpuno sigurno glede aktivnosti zakonodavca više nikada ništa neće biti isto.

 

U kratkim crtama podsjećamo o čemu se radi(lo). U vrijeme prethodnog parlamentarnog saziva Hrvatskog sabora donesen je Zakon o javnim ovršiteljima (NN 139/10 od 10. prosinca 2010.) prema kojem su javni ovršitelji trebali početi s radom 1. siječnja 2012. To novo zakonsko rješenje (kao i većina drugih) prikazivano je kao veliki pomak na bolje i kao nešto što će jako pridonijeti učinkovitosti ovrhe. Istina, bilo je i negativnih tonova, onih koji su izražavali ozbiljne dvojbe glede ovog novog rješenja.

 

Isti saziv Hrvatskog sabora nakon toga je dva puta odgađao početak rada ovršitelja (najprije na 1. srpnja 2012., zatim na 15. listopada 2012.), pri čemu su mnogi zainteresirani polagali odgovarajući ispit, njih 71 od strane ministra pravosuđa bili su i službeno imenovani za javne ovršitelje i bilo je logično da ulažu (ne samo novac nego i vrijeme i znanje) u pribavljanje i uređenje poslovnih prostora, zapošljavanje djelatnika, ali i dovođenje sebe u položaj da mogu početi s radom čim se donese takva odluka (budući da su mnogi imali svoja radna mjesta bilo u državnoj službi ili kod nekog drugog poslodavca – u tim slučajevima ne samo poslovna korektnost nego ugovorne obveze znače pravodobno davanje otkaza ugovora o radu, a kod nezaposlenih i prestanak traženja drugih radnih angažmana).

 

Umjesto početka rada za koji su se dugo pripremali i koji je više puta odgađan, zakonodavac se odlučio za napuštanje službe javnih ovršitelja i uvođenje novog zakonodavnog modela ovrhe. Nije pri tome sporno ima li ili nema zakonodavac pravo samostalno odlučiti kako će urediti pojedino pravno područje, pa tako i ono koje se odnosi na ovrhu. Ostalo je sporno na koji način je to učinjeno i je li zakonodavac u donošenju i provedbi svoje odluke uvažio u potrebnoj mjeri interese imenovanih javnih ovršitelja.

 

USRH je u svojoj odluci izuzetno jasno označio postupke zakonodavca kao potpuno neprimjerene i suprotne idealu svake suvremene pravedne i socijalne države. Pri tome je obvezao državu platiti svakom od 71 imenovanog javnog ovršitelja zadovoljštinu u paušalnom netto iznosu od 18.000,00 kuna. U posebnom dijelu odluke navedeno je i da navedena zadovoljština ne utječe na opće pravo svake osobe - imenovanog javnog ovršitelja odnosno imenovane javne ovršiteljice - pogođene zakonima o izmjeni Zakona o javnim ovršiteljima (Narodne novine broj 150/11 i 70/12) i Zakonom o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima (Narodne novine broj 112/12) da u sudskom postupku potražuje naknadu pretrpljene štete prema općim pravilima obveznog prava. Zadovoljština se ne uračunava u tu eventualnu sudsku naknadu. Istog dana kada je objavljeno da je donesena navedena odluka, ministar pravosuđa u televizijskom je istupu rekao da će država platiti ono na što je obvezana, a ako je netko od imenovanih javnih ovršitelja imao kakvih troškova, bit će nadoknađeni i ti troškovi.

 

Očito je jedna faza sada završila i imenovani javni ovršitelji moraju tražiti neki drugi radni angažman.

 

Pitanje je, međutim, prijeti li ili ne prijeti i druga faza i što je u toj drugoj fazi (ako do nje dođe) za očekivati.

 

Prema našem mišljenju stvari su daleko ozbiljnije nego što izgledaju na prvi pogled i nego što proizlazi iz izjave na neki način najodgovornije osobe – ministra pravosuđa. Evo kako predviđamo buduća i to jako skora događanja. Imenovani javni ovršitelji naplatit će zadovoljštinu u visini od nešto više od jednog milijuna kuna poreznih obveznika. Međutim, to je, na žalost svih poreznih obveznika, samo kap u moru onoga što slijedi.

 

Naime, iz odluke USRH jasno proizlazi da se postupak države smatra protupravnim, a više je nego sigurno da taj stav obvezuje sudove i da će ga sudovi provoditi. To u svojoj biti znači da je već unaprijed presuđeno kako je osnovan budući (ili već podneseni) zahtjev svakoga od navedene 71 osobe za naknadu štete i da preostaje samo utvrditi visinu te štete. Bojimo se da bi se u svakom pojedinom slučaju moglo raditi o milijunskim iznosima. U štetu apsolutno spada kupnja poslovnog prostora koji imenovanom javnom ovršitelju više ne treba, a ako je uzet bankovni kredit, tada su dio štete i bankovne kamate. Dio štete za koji smatramo da je „najteži“ je izmakla dobit, dakle sve ono što je pojedini javni ovršitelj s pravom računao ostvariti u poslu kojim se htio baviti dugi niz godina.

 

Uspoređujući djelatnost javnih ovršitelja s javnim bilježnicima, lako je doći do zaključka o stvarno minimalnoj mjesečnoj dobiti od 5.000,00 kn koja na godišnjoj razini iznosi 60.000,00 kn, a na razini 15 godina milijun kuna po svakom od imenovanih ovršitelja. Ako su oni već zaposlili službenike koji bi ih mogli tužiti, jasno je da će i to uključiti u svoj odštetni zahtjev. Nije isključena niti neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti imenovanih javnih ovršitelja.

 

Čini nam se više nego izglednim da se radi o ogromnim novčanim iznosima koje će trebati platiti i koji su trebali biti prikazani (a nisu) kao trošak donošenja zakona kojim je ukinuta (prije nego je i počela s radom) služba javnih ovršitelja. Da je bilo tako, treba se pitati bi li se zakonodavac uopće odlučio za donošenje ovog zakona – prilično je izgledno da ne bi, posebno u trenutnom stanju državnih financija i pri broju nezaposlenih koji je prešao 370.000 osoba s trendom daljnjeg rasta. Je li bilo odgovorno taj broj tako olako povećati za nekoliko stotina i pri tome državu staviti u položaj da to i te kako skupo plati, primajući pri tome od USRH kvalifikacije koje izuzetno zabrinjavaju? Činjenica što je malo vjerojatno da će za vrijeme mandata ovog saziva Hrvatskog sabora presude postati pravomoćne i ovršne pri tome nije ni od kakvog značenja.

 

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer 



12.3.2013

Nesuglasnost članka 26. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima s Ovršnim zakonom

 

 

Od donošenja Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (NN 6/13), koji je stupio na snagu 24. siječnja 2013., javlja se velika dvojba u tumačenju njegovog članka 26. stavak 3. u vezi s najvišim iznosom plaće na kojem se može provesti ovrha, budući da je ta odredba u koliziji s Ovršnim zakonom (NN 112/12).

 

 

Provođenje ovrhe na plaći reguliraju odredbe Ovršnog zakona te ga prate odredbe Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 91/10 i 112/12) i Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima kojim se, među ostalim, propisuje i postupanje s primanjima i naknadama izuzetim od ovrhe.

 

Navedenim Pravilnikom propisano je da je ovršenik dužan sukladno članku 212. stavku 1. Ovršnog zakona obavijestiti Financijsku agenciju (FINA) o uplatama primanja i naknada iz članka 172. Ovršnog zakona ili iznosa koji su izuzeti od ovrhe iz članka 173. Ovršnog zakona u slučaju provedbe ovrhe na novčanim sredstvima. Isto tako, propisano je da osnove za plaćanje donesene u postupcima pokrenutim prije 1. siječnja 2011. godine FINA izvršava prema propisima koji su važili u vrijeme pokretanja postupka, i to po postupcima propisanim u glavi IV. do VII. toga Pravilnika, te da se ovrha može provesti isključivo na dijelu primanja sukladno članku 173. Ovršnog zakona bez obzira na prethodno dane isprave o suglasnosti zaplijene plaće (članak 26. stavak 3. Pravilnika).

 

Upravo zbog odredbe članka 26. stavak 3. Pravilnika u praksi je postalo dvojbeno njezino tumačenje te se pojavilo stajalište da se, neovisno o tome kad je sastavljena isprava o suglasnosti zaplijene plaće, više ne smije plijeniti više od ograničenja propisanih u članku 173. Ovršnog zakona. S druge strane, postoje i sasvim suprotna (mišljenja smo i ispravna) stajališta.

 

Naime, kod traženja ispravnog tumačenja navedene odredbe treba naglasiti sljedeće:

 

Pravilnik je podzakonski akt, a izneseno tumačenje (koje se može naći i na web stranicama FINE) suprotno je zakonu koji je po pravnoj snazi iznad pravilnika. Osim toga, Pravilnikom o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima prema području koje je njegov donositelj sukladno zakonskom ovlaštenju trebao urediti nisu mogla biti uređena ova pitanja, a posebno ne suprotno zakonu. Naime, Pravilnik o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima provedbeni je propis Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a ne Ovršnog zakona.

 

Također, ako navedena odredba Pravilnika znači da se ona odnosi i na isprave o suglasnosti zaplijeni plaće, ovjerene prije 17. lipnja 2008., onda bi takva odredba bila protuustavna i protuzakonita. Naime, tom odredbom izmijenio bi se članak 369. važećeg Ovršnog zakona.

 

To znači da članak 26. stavak 3. Pravilnika o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima nije u suglasnosti sa Zakonom pa je iz tog razloga i nesuglasan s Ustavom prema kojem propisi moraju biti suglasni sa zakonom. Nadalje, ta odredba imala bi retroaktivan učinak što je suprotno članku 90. Ustava, koji propisuje da zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje, a samo iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje.

 

Dakle, u praksi bi trebalo navedenu problematiku tumačiti na način da ako je suglasnost za zapljenu dana i u odnosu na danas zaštićeni dio plaće, ali u vrijeme kada se mogla plijeniti cijela plaća (odnosno do 17. lipnja 2008.), tada je poslodavac po toj ispravi dužan postupati i zaplijeniti cijelu plaću. 



18.6.2013

Recesijski pokušaji „penaliziranja“ radnika neovlaštenom ustegom od plaće

 

Može li uopće poslodavac radi poboljšanja kvalitete ili kvantitete rada primjenjivati svojevrsno penaliziranje radnika svakodobnim mogućim sniženjem plaće odnosno mogu li tako „kažnjeni“ radnici tražiti sudskim putem, bez obzira na tu njegovu odluku, plaću prema ugovoru o radu?

 

Zbog pomanjkanja sredstava uzrokovanih recesijskim i drugim razlozima, poslodavci u posljednje vrijeme relativno često pribjegavaju umjesto platnoj stimulaciji, sustavu tzv. destimulacije plaća, posebice ako u pojedinom mjesecu prema ocjeni poslodavca dođe do određenog pada kvalitete i/ili brzine rada u odnosu na prethodni mjesec ili na neko duže prethodno razdoblje.

 

Međutim, umanjenje plaće u pojedinom mjesecu iz razloga slabijeg rada radnika, odnosno tzv. destimulacija ili svojevrsno penaliziranje radnika mora se promatrati kroz prizmu članaka 88. i 89. Zakona o radu koji se odnose na zabranu prijeboja i zabranu neovlaštene ustege na plaći radnika od strane poslodavca.

 

Također, svaki obračun plaće mora imati svoje nužne elemente sukladno članku 85. Zakona o radu, pa tako i razlog odnosno pravnu osnovu ustege.

 

Predmetno smanjenje nikako ne bi moglo biti osnovano jer bi se moralo temeljiti na ugovornoj dispoziciji radnika, a ne jednostranoj, na propisu neutemeljenoj odluci poslodavca.

 

Dakle, svaka ustega na plaći radnika koja se provodi od strane poslodavca mora biti utemeljena ili ex legeili na dispoziciji radnika, s time da provođenje „stimuliranja“ radnika tzv. penaliziranjem ili destimulacijom, odnosno jednokratnim sniženjem plaće zbog navodnog slabijeg rada nije zakonom dozvoljeno i svaka takva ustega na plaći radnika bila bi neovlaštena, te bi se kao takva morala vratiti radniku u punom iznosu.

 

Na istom je stajalištu i pretežita sudska praksa (Odluka Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-133/07-2 od 26. travnja 2007.),tako da je gotovo izvjestan i gubitak sudskog postupka u slučaju da radnik u tom smislu pokrene sudski postupak protiv poslodavca.

 

Daniel Sever, mag. iur. 



16.9.2013

Izuzeće od ovrhe naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad

 

 

Jedna od bitnih novina koju donosi novi Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju svakako je ta da su naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad kao i novčane naknade na ime povrata troškova za prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja koje je osigurana osoba ostvarila na temelju rješenja HZZO-a, izuzete od ovrhe.

 

Prije ljetne stanke zastupnici Hrvatskog sabora izglasali su novi Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (Nar. nov., br. 80/13). Stupanje na snagu svih njegovih odredbi nije istodobno, već je podijeljeno u nekoliko vremenskih cjelina (v. članak 165.), međutim, u pretežitom dijelu, novi Zakon je stupio na snagu 1. srpnja 2013.

 

Zakon donosi određene novine u sustavu zdravstvenog osiguranja, a jedna od njih je i novo uređenje prema kojem će ubuduće naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad kao i novčane naknade na ime povrata troškova za prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja koje je osigurana osoba ostvarila na temelju rješenja HZZO-a, biti izuzete od ovrhe.

 

Naime, člankom 36. stavak 3. Zakona propisano je, ono što je najbitnije, da se izuzimaju od ovrhe novčane naknade za vrijeme privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad zbog korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti navedenih u članku 39. Zakona, dakle ako je osiguranik:

 

1. privremeno nesposoban za rad zbog bolesti ili ozljede, odnosno ako je radi liječenja ili medicinskih ispitivanja smješten u zdravstvenu ustanovu,

2. privremeno spriječen obavljati rad zbog određenog liječenja ili medicinskog ispitivanja koje se ne može obaviti izvan radnog vremena osiguranika,

3. izoliran kao kliconoša ili zbog pojave zaraze u njegovoj okolini, odnosno privremeno nesposoban za rad zbog transplantacije živog tkiva i organa u korist druge osigurane osobe Zavoda,

4. određen za pratitelja osigurane osobe upućene na liječenje ili liječnički pregled ugovornom subjektu HZZO-a izvan mjesta prebivališta, odnosno boravišta osigurane osobe koja se upućuje,

5. određen da njeguje oboljelog člana uže obitelji (dijete i supružnika) uz uvjete propisane Zakonom,

6. privremeno nesposobna za rad zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom,

7. privremeno spriječen za rad zbog korištenja rodiljnog dopusta i prava na rad u polovici punoga radnog vremena, sukladno propisima o rodiljnim i roditeljskim potporama,

8. privremeno nesposoban za rad zbog korištenja dopusta za slučaj smrti djeteta, u slučaju mrtvorođenog djeteta ili smrti djeteta za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta,

9. privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

10. privremeno nesposoban za rad zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti.

 

Budući da navedene naknade terete različite subjekte (poslodavca, HZZO, državni proračun – v. članak 40. – 42. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju), ističemo da se navedeno izuzeće od ovrhe odnosi na naknade plaće, kako za prva 42 odnosno 8 dana bolovanja koja terete sredstva poslodavca, tako i na naknadu plaće koja tereti sredstva HZZO-a i državni proračun.



 


13.1.2014

Ovrha na plaći

 

Ovrha na novčanoj tražbini najzastupljeniji je način naplate tražbine ovrhovoditelja odnosno to je gotovo uvijek prvi pokušaj u provedbi prijedloga za ovrhu. S obzirom na to koliko je vremena potrebno i koje su sve radnje i postupci potrebni za provedbu, primjerice, ovrhe na nekretnini, evidentna je jednostavnost ovog načina namirenja tražbine.

 

Prema odredbama Ovršnog zakona, ovrhovoditelj može pravomoćno rješenje o ovrsi dostaviti poslodavcu ovršenika, kao ovršenikovom dužniku, ako ima informaciju da je ovršenik zaposlen, u kojem slučaju poslodavac zakonski određeni dio stalnog primanja ovršenika -plaće, isplaćuje na račun ovrhovoditelja.

 

Je li ovršenik zaposlen ili ne, ovrhovoditelj može provjeriti u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, koji mu je, sukladno članku 18. Ovršnog zakona, uz prethodno dokazivanje pravnog interesa, dužan dati informaciju po kojoj osnovi je ovršenik zaveden u evidenciji Zavoda (je li u radnom odnosu i gdje, je li u mirovini i sl.).

 

Glava 13. Ovršnog zakona regulira bitna pitanja provedbe ove vrste ovrhe, kao što su pitanja mjesne nadležnosti, opsega ovrhe, ovršnih radnji i njihovih učinaka, načina provedbe te vrste ovrhe, pitanja zaloga, ograničenja i izuzimanja od ovrhe. Članak 172. Ovršnog zakona, određuje koja su primanja izuzeta od pljenidbe: - primanja po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, - primanja po osnovi naknade zbog tjelesnoga oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju, - primanja po osnovi socijalne skrbi, - primanja po osnovi privremene nezaposlenosti, - primanja po osnovi doplatka za djecu, osim ako posebnim propisom nije drukčije određeno, - primanja po osnovi stipendije i pomoći učenicima i studentima, - naknada za rad osuđenika, osim za tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja te za tražbine naknade štete prouzročene kaznenim djelom osuđenika, - primanja po osnovi odličja i priznanja, - rodiljne i roditeljske novčane potpore, osim ako posebnim propisom nije drugačije određeno, - ostala primanja izuzeta od ovrhe po posebnim propisima.

 

Kako postoji zakonsko ograničenje iznosa do kojeg se mogu plijeniti novčana sredstva ovršenika, a postoji i nemali broj slučajeva u kojima je više ovrhovoditelja pokrenulo ovršni postupak radi namirenja svoje tražbine u odnosu na istog ovršenika, prednosni red namirenja više ovrhovoditelja određuje se prema danu primitka ovršnog prijedloga kod ovršenikovog dužnika (poslodavca), što znači da će oni koji budu zaprimljeni kasnije biti namireni tek po namirenju ovrhovoditelja koji je u prednosnom redu.

 

Kod provedbe ovrhe na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi zbog naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini od jedne polovine prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, osim u slučaju ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta u kojem je slučaju od ovrhe izuzet iznos koji odgovara iznosu od jedne četvrtine prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu.

 

Ako ovršenik prima plaću koja je manja od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine plaće ovršenika, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini jedne polovine neto plaće ovršenika.

 

Nerijetko se dogodi da se, primjerice, ovrhom na novčanim tražbinama ovršenika zaplijene u cijelosti sredstva po tekućem računu na kojem ovršenik prima plaću (znači ne samo zakonski ograničen iznos), i tako prekrši odredbačlanka 173. Ovršnoga zakona, te ovršenik ostane bez ikakvih sredstava za dostojan život.

 

Budući da je ovakvih slučajeva očito bilo mnogo u praksi, u predmetu navedene pravne osnove podnesena je ustavna tužba koja je i usvojena te objavljena u Narodnim novinama broj 35/09 (broj U-III-1248/2008 od 25. veljače 2009.). Naime, Ustavni sud je dopustio ovršeniku da proglasi ovrhu nedopuštenom u slučaju kada je ovrhovoditelj zaplijenio cjelokupna primanja po osnovi plaće. Prema pravnom stajalištu Ustavnog suda, u takvoj pravnoj situaciji, ako ovršenik na tekući račun prima samo svoju plaću, na takvu ovrhu primjenjuje se ograničenje propisano člankom 149. stavkom 1. Ovršnog zakona (NN 57/96), što znači da se u tom slučaju može odobriti ovrha, ali samo iznad iznosa od 2/3 dijela prosječne neto-plaće u Republici Hrvatskoj, od plaće koju ovršenik prima na tekući račun, a ne prijenosom cjelokupnog novčanog iznosa koji se nalazi na računu.

 

Dakle, rješenjem o ovrsi na plaći određuje se pljenidba određenoga dijela plaće i nalaže se poslodavcu kod kojeg je ovršenik zaposlen da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi. Naravno, u plaću se uračunava i povećanje plaće ako je do njega došlo nakon dostave rješenja o ovrsi. Kad ovršeniku prestane ugovor o radu kod poslodavca, rješenje o ovrsi djeluje i prema drugom poslodavcu s kojim ovršenik sklopi ugovor o radu nakon toga, i to od dana kad je novom poslodavcu dostavljen ovršni prijedlog.

 

Skrećemo pozornost da i poslodavci snose odgovornost za obveze ustezanja plaće ovršenicima koji su pod ovrhom. Prijašnji poslodavac ovršenika dužan je bez odgode preporučenom pošiljkom s povratnicom dostaviti ovršni prijedlog novom poslodavcu i o tome obavijestiti sud, a ako mu nije poznat novi poslodavac obavijestit će sud o prestanku ugovora o radu s ovršenikom.

 

Ako je poslodavac propustio izvršiti neku od obveza naloženih mu Ovršnim zakonom, ovrhovoditelj može predložiti da sud rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi. Poslodavac koji nije postupio prema rješenju o ovrsi ili je propustio postupiti po obvezi iz članka 200. stavak 2. i 3. Ovršnog zakona, odgovara za štetu koju je ovrhovoditelj zbog toga pretrpio. Ovo potonje posebno napominjemo, jer je nemali broj upita upravo o tome može li poslodavac cijelu plaću uplatiti na zaštićeni račun ovršenika.

 

Neda Marasović, dipl. iur.

 




16.9.2014

Novela Ovršnog zakona

 

Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, koji je stupio na snagu 1. rujna 2014., u Ovršni zakon unesen je niz novih ovršnopravnih rješenja. Ostaje za vidjeti kako će ta rješenja zaživjeti u praksi i hoće li uroditi toliko željenim pojednostavljenjem i ubrzanjem ovršnog postupka u cjelini.

 

Na početku treba naglasiti da su uz materiju ovrhe usko vezani i Zakon o parničnom postupku i Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, te je stoga uputno i njih proučiti radi lakšeg i boljeg razumijevanja posljednjih izmjena i dopuna Ovršnog zakona.

 

Zbog bolje preglednosti, najvažnije novine Ovršnog zakona bit će obrađene u nekoliko kraćih prikaza.

 


 

Odredbe noveliranog Ovršnog zakona općenite prirode

 

1) Dostava u ovršnom postupku

 

Novelirane su odredbe o dostavi u ovršnom postupku, i to članak 8. Zakona. Tako se pravnoj osobi koja je upisana u sudski ili drugi upisnik i odgovornoj fizičkoj osobi u toj pravnoj osobi dostava obavlja na adresu sjedišta upisanog u upisnik. Fizičkoj osobi koja ne obavlja određenu upisanu djelatnost te fizičkoj osobi koja obavlja određenu upisanu djelatnost ako se dostava ne obavlja u vezi s tom djelatnošću, dostava se obavlja na adresi prebivališta u Republici Hrvatskoj prema podacima o prebivalištu koju će sud, odnosno javni bilježnik pribaviti iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova. Iznimno od navedenog, ako prema podacima iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova proizlazi da je fizička osoba prijavila boravište u kojem drugom mjestu u Republici Hrvatskoj ili da je prijavila koje drugo mjesto ili način na koji joj se dostava može obaviti, dostava se toj osobi obavlja na adresi njezina upisana boravišta, odnosno na drugom prijavljenom mjestu ili na drugi prijavljeni način.

 

Ako dostava ne uspije na spomenutim adresama, dostava će se pokušati obaviti još jednom, u roku koji ne može biti kraći od 30 niti dulji od 60 dana, a ako se ni ta ponovljena dostava ne uspije obaviti, dostava će se obaviti isticanjem pismena koje je trebalo dostaviti na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova, s time da će se smatrati da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana isticanja pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova.

 

Netom navedeno predstavlja veliku novinu po prvi puta danu sucima i javnim bilježnicima, kojima je sada omogućen pristup podacima o prijavljenim adresama za fizičke osobe elektroničkim putem u bazi MUP-a, a sve iz razloga uočenih situacija zlouporabe instituta dostave u ovršnom postupku.

 

2) Izmjene sastava suda u ovršnom postupku i postupku osiguranja

 

Nadalje, u vezi s ovršnim postupkom bitno je i pitanje sastava suda, koje je ovom novelom Zakona također doživjelo promjene prema kojima ovršni postupak i postupak osiguranja u prvom stupnju vodi i odluke donosi sudac pojedinac, ako Zakonom nije određeno da postupak vodi i odluke donosi javni bilježnik.

 

U ovršnom postupku i postupku osiguranja u drugom stupnju sada je propisano da odluke donosi sudac pojedinac višeg suda, ako Zakonom nije određeno da odluke donosi vijeće prvostupanjskog suda sastavljeno od trojice sudaca. Ovom se promjenom odredbe članka 10. stavak 1. i 3. Zakona usklađuju s važećim uređenjem prema kojem rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donosi javni bilježnik.

 

Jednako tako, radi ubrzanja ovršnog postupka, osobito u postupku odlučivanja o pravnim lijekovima (žalbe i prigovora) te radi ujednačavanja prakse sudova, određeno je kako se zakonom može propisati da, za područje županijskog suda u kojemu je ustanovljeno više općinskih sudova, u drugom stupnju odluke donosi vijeće jednog ili više općinskih sudova.

 

3) Ukidanje instituta prokazne izjave i prokaznog popisa imovine

 

Učinjene su izmjene prema kojima ovrhovoditelj, radi namirenja iste tražbine predlaganjem novog sredstva ili predmeta ovrhe više ne treba zatražiti davanje prokazne izjave, odnosno prokaznog popisa imovine, jer je napušten institut prokaznog popisa imovine i prokazne izjave. Naime, u potpunosti su ukinuti instituti prokazne izjave i prokaznog popisa imovine (uređeni u članku 17.Zakona). Ovo rješenje zakonodavca zasigurno će se pokazati dobrim, jer primjena ovih instituta nije ostvarila cilj radi kojega su bili uvedeni (omogućavanje lakšeg dolaska do podataka o imovini ovršenika), već je usporavala ovršni postupak, opterećivala rad sudova i povećala im troškove.

 

4) Ovrha stranih odluka i stranih javnih isprava

 

Člankom 19. Zakona, a sukladno propisima preuzetim u postupku usuglašavanja s pravnom stečevinom EU-a, uređena je mogućnost ovrhe na osnovi odluke stranih tijela, koja se mora provesti u Republici Hrvatskoj. Tako se ovrha na temelju odluke stranoga suda, stranog upravnog ili drugog tijela i ovrha na temelju javnih isprava stranog upravnog ili drugog tijela može odrediti i provesti u Republici Hrvatskoj u postupku pred sudom ako takva odluka ili javna isprava ispunjava pretpostavke za priznanje ili ako je to propisano zakonom, međunarodnim sporazumom ili pravnim aktom Europske unije koji se u Republici Hrvatskoj izravno primjenjuje.

 

5) Prijenos tražbine ili obveze

 

Članak 32. Zakona do sada nije propisivao rješenje situacije koja može nastati ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene na strani vjerovnika ili dužnika, što je razjašnjeno ovom novelom Zakona. Dakle, ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja, ako javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na njega prenesena ili da je na njega na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Novi ovrhovoditelj mora primiti ovršni postupak u onom stanju u kojem se on nalazi u trenutku kad u njega stupa. Za promjenu ovrhovoditelja nije potreban pristanak ovršenika. Sve navedeno na odgovarajući se način primjenjuje i ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene dužnika.

 

6) Dužnost dostave podataka o dužniku

 

Sukladno članku 18. Ovršnog zakona, na zahtjev osobe koja tvrdi da namjerava pokrenuti ovršni postupak ili postupak osiguranja, u roku od osam dana od dana podnošenja zahtjeva, sljedeći subjekti obvezni su dati podatke o dužniku:

 

− Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dužan je dati podatke o tome je li neka fizička osoba osiguranik u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, po kojoj osnovi (radni odnos, samostalna profesionalna djelatnost, obrt ili samostalna djelatnost poljoprivrede) i kod koga, odnosno prima li mirovinu, naknadu zbog tjelesnog oštećenja ili koju drugu stalnu naknadu o kojoj vodi evidenciju,

 

− Ministarstvo unutarnjih poslova dužno je dati podatke o tome je li neka osoba u evidenciji o registriranim i označenim vozilima upisana kao vlasnik vozila te o vrsti, marki, tipu, modelu, godini proizvodnje, registarskom broju vozila i postojanju tereta na tom vozilu,

 

− Središnje klirinško depozitarno društvo ili druge za to ovlaštene osobe kod kojih su na računima ubilježene vrijednosnice, odnosno nematerijalizirani vrijednosni papiri, dionice, obveznice, trezorski zapisi, blagajnički zapisi, komercijalni zapisi, certifikati o depozitu i drugi vrijednosni papiri izdani u seriji, dužno je dati podatke o tome ima li neka osoba u upisniku koje vodi ubilježene vrijednosnice na računima,

 

− lučka kapetanija dužna je dati podatke o tome je li neka osoba u upisniku i očevidniku koje vodi upisana kao vlasnik broda, jahte, plutajućeg objekta, nepomičnog odobalnog objekta, brodice ili tih objekata u gradnji,

 

− tijelo nadležno za katastarsku evidenciju dužno je dati ispis posjedovnih listova koje vodi za fizičku ili pravnu osobu,

 

− poslodavac ili isplatitelj stalnoga novčanog primanja dužan je dati podatak o tome na koji način osobi protiv koje podnositelj zahtjeva namjerava pokrenuti postupak isplaćuje plaću, odnosno drugo stalno novčano primanje,

 

− drugo tijelo ili osoba koja vodi odgovarajući upisnik ili očevidnik o pravima koja čine imovinu dužna je dati podatke o tome je li neka osoba u upisniku ili očevidniku koji vodi upisana kao imatelj određenog prava.

 

Ujedno, na zahtjev suda, osoba za koju ovrhovoditelj tvrdi da je ovršenikov dužnik ili da se neki dijelovi njegove imovine nalaze kod nje, dužna je u roku od osam dana izjasniti se o tome ima li ovršenik i kakvu tražbinu protiv nje, odnosno nalaze li se i koji dijelovi njegove imovine kod nje.

 

Podnositelj zahtjeva u ovim slučajevima dužan je u zahtjevu za davanje podataka navesti tražbinu radi čijeg će ostvarenja ili osiguranja pokrenuti ovršni postupak, odnosno postupak osiguranja te priložiti ispravu na kojoj se ona temelji (npr. izvod otvorenih stavaka), a izdavatelj nije dužan postupiti po zahtjevu osobe koja traži podatke dok mu prethodno ne budu podmireni troškovi za poduzimanje radnje (npr. u obliku biljega). Izdavatelj ne smije obavijestiti dužnika o tome da su podaci traženi, jer u suprotnom odgovara ovrhovoditelju za naknadu štete.

 

7) Primanja koja su izuzeta od ovrhe

 

Temeljem članka 59. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona dopunjen je članak 172. Ovršnog zakona koji uređuje primanja koja su izuzeta od ovrhe.


 

Tako su, počevši od 1. rujna 2014., od ovrhe izuzeta i sljedeća primanja:

 

- utvrđeni iznosi za uzdržavanje djeteta uplaćeni na poseban račun kod banke

- naknada troškova za službeno putovanje i naknada troškova prijevoza na posao i s posla do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada

- dar za djecu do 15. godine života i potpore za novorođenče do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada

- naknada za saniranje posljedica štete od katastrofa i elementarnih nepogoda

- potpore zbog invalidnosti radnika i neprekidnog bolovanja radnika duljeg od 90 dana, potpore za slučaj smrti radnika i smrti člana uže obitelji radnika, do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada.

 

Navedena primanja se, počevši od 1. rujna 2014., isplaćuju na posebni (tzv. zaštićeni) račun.

Odredbe o izuzimanju od ovrhe, prema pravilima za plaću, odnose se i na primanja ovršenika koja nisu plaća, mirovina niti primici od obavljanja samostalne djelatnosti, od slobodnih zanimanja, od poljoprivrede i šumarstva, od imovine i imovinskih prava, od kapitala, kao niti primici od osiguranja (drugi dohodak prema posebnim propisima) i imaju karakter jedinih stalnih novčanih primanja, ako ovršenik javnom ispravom dokaže da je to primanje jedino stalno novčano primanje.

 

Marija Butković, dipl. iur.




24.9.2014

Novela Ovršnog zakona - odredbe koje se odnose na postupanje javnih bilježnika u ovršnom postupku

 

Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, koji je stupio na snagu 1. rujna 2014., utjecao je i na odredbe koje se odnose na postupanje javnih bilježnika u ovršnom postupku. U nastavku donosimo pregled tih odredbi.

 

Sadržaj vjerodostojne isprave

 

Vjerodostojna isprava je, prema Ovršnom zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata.

 

Vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

 

Kad se iz vjerodostojne isprave ne vidi je li i kad je tražbina dospjela, ovrha će se odrediti ako ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu navede datum dospjelosti tražbine te ako je označio dan njezine dospjelosti.

 

Osim netom navedenih podataka o sadržaju vjerodostojne isprave koji su već otprije sadržani u članku 31. Zakona, novelom je propisano da račun fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost mora sadržavati upozorenje dužniku da, u slučaju neispunjenja dospjele novčane obveze, vjerovnik može zatražiti određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Ova odredba neće se primjenjivati na račune izdane prije stupanja na snagu izmjena i dopuna Ovršnog zakona.

 

Troškovi ovršnog postupka

 

S obzirom na ponekad nelogičnu, ali učestalu pojavu da su troškovi ovršnog postupka često višestruko veći od samog glavnog duga ovršenika, prema novom zakonskom rješenju u prijedlogu za ovrhu potrebno je jasno razgraničiti zahtjev za naknadu nastalih troškova i zahtjev predvidivih troškova.

 

Tako je novim stavkom 9. članka 14. određeno sljedeće: „Ako ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja u ovršnom prijedlogu ili prijedlogu za osiguranje zahtijeva određivanje ovrhe za predvidive troškove, dužan je u ovršnom prijedlogu ili prijedlogu za osiguranje posebno navesti za koje nastale troškove zahtijeva naknadu i njihov ukupni obračun te za koje predvidive troškove zahtijeva određivanje ovrhe i njihov ukupni obračun.“

 

Sadržaj rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave

 

Člankom 41. Zakona propisan je novi sadržaj rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, pa je tako određeno da će rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sud: 1. naložiti ovršeniku da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana od dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima, 2. odrediti ovrhu radi prisilne naplate tražbine zajedno s odmjerenim i predvidivim troškovima, 3.odmjeriti nastale troškove, 4. posebno naznačiti predvidive troškove.

 

Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sada mora sadržavati:upozorenje ovršeniku da prigovor protiv rješenja o ovrsi mora biti obrazložen i koje su pravne posljedice podnošenja neobrazloženog prigovora,upozorenje ovršeniku da u slučaju namirenja tražbine u roku nije dužan namiriti predvidive troškove postupka, te upozorenje ovršeniku ako se provodi ovrha na novčanoj tražbini po računu na koji mu se uplaćuju primanja i naknade iz članka 172. Zakona ili iznosi koji su izuzeti od ovrhe izčlanka 173. Zakona, da je dužan o tome obavijestiti Agenciju (FINA).

 

Prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave

 

Sukladno članku 58. Zakona, ovršenik je dužan u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave odrediti u kojem dijelu pobija to rješenje. Prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave mora sadržavati razloge pobijanja. Neobrazloženi prigovor sud će odbaciti kao nepotpun, ne pozivajući ovršenika da ga dopuni ili ispravi. Ako u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršenik nije odredio u kojem dijelu pobija rješenje, opseg pobijanja sud će utvrditi na temelju sadržaja prigovora.

 

Ako ovršenik u podnesenom prigovoru ne pobija rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nego samo predlaže odgodu ovrhe, takav prigovor smatrat će se prijedlogom za odgodu ovrhe.

 

Pribava OIB-a ovršenika službenim putem

 

I do sada je člankom 39. Zakona bila predviđena mogućnost pribave OIB-a ovršenika službenim putem od strane suda ili javnog bilježnika u slučajevima kada to nije mogao učiniti ovrhovoditelj i naznačiti ga u prijedlogu za ovrhu.

 

Navedena mogućnost sada je dodatno razrađena te je predviđeno da je sud ili javni bilježnik dužan najkasnije u roku od osam dana od dana primitka prijedloga za ovrhu, odnosno dopune podataka o ovršeniku, uputiti zahtjev Ministarstvu financija, Poreznoj upravi za dostavu podataka o osobnom identifikacijskom broju. Ako Ministarstvo financija, Porezna uprava, obavijesti sud ili javnog bilježnika o nemogućnosti dostave podatka o osobnom identifikacijskom broju ovršenika, sud ili javni bilježnik dužan je u roku od osam dana od dana primitka obavijesti uputiti poziv ovrhovoditelju da dopuni podatke o ovršeniku (podaci o rođenju, matični broj građana, posljednje poznato prebivalište i adresa stanovanja za fizičku osobu, odnosno matični broj ili matični broj subjekta za pravnu osobu) u roku od osam dana od dana primitka poziva. Ako ovrhovoditelj u tom roku ne dostavi tražene podatke ili ako sud ili javni bilježnik na temelju dopunjenih podataka ne uspije pribaviti osobni identifikacijski broj ovršenika, sud će odbaciti prijedlog za ovrhu, osim ako je ovršenik strana fizička ili pravna osoba kada će sud ili javni bilježnik donijeti rješenje o ovrsi bez osobnog identifikacijskog broja ovršenika.

 

Provedba naplate na temelju zadužnice

 

Ako je naplata zatražena na temelju zadužnice upisane u Registar zadužnica i bjanko zadužnica na temelju priopćenja javnog bilježnika koji je zadužnicu potvrdio, Agencija će postupiti kao u povodu pravomoćnog rješenja o ovrsi. Ako je naplata zatražena na temelju zadužnice koja nije upisana u Registar zadužnica i bjanko zadužnica na temelju priopćenja javnog bilježnika koji je zadužnicu potvrdio, Agencija će postupiti kao u povodu zahtjeva za izravnu naplatu.

 

Registar zadužnica i bjanko zadužnica

 

Vjerovnik više nije dužan prije podnošenja na naplatu zadužnice ili bjanko zadužnice ovjerene ili potvrđene prije stupanja na snagu Zakona, zatražiti kod javnog bilježnika upis zadužnice ili bjanko zadužnice u registar.

 

Slijedom navedenog, predaje ih izravno Agenciji, a ako se podaci iz zaprimljene zadužnice odnosno bjanko zadužnice ne podudaraju s podacima iz registra (ako je ona već upisana u registar), Agencija je neće upisati u Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje niti je izvršiti sukladno odredbamaZakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

 

Marija Butković, dipl. iur.




27.4.2015 7.45

Provedba ovrhe na plaći temeljem izjave o zapljeni po pristanku dužnika

 

Svakodnevno smo svjedoci loše materijalne situacije građana koji ne uspijevaju podmiriti svoje financijske obveze, uslijed čega dolazi do provedbe ovrhe na njihovoj plaći kako bi vjerovnici naplatili svoja potraživanja, neovisno o tome radi li se o dugovanjima pružateljima komunalnih ili telekomunikacijskih usluga, određenim potraživanjima od strane države ili drugim zaduženjima građana.

 

Ovim člankom pojasnit ćemo provedbu ovrhe na plaći temeljem izjave o zapljeni po pristanku dužnika na način kako je ona uređena Ovršnim zakonom (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14 - u nastavku: OZ).

 

Provedba ovrhe na plaći ili drugim stalnim novčanim primanja temeljem privatne isprave potvrđene kod javnog bilježnika, a kojom dužnik daje suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni dio njegovih primanja, karakteristična je za velike vjerovnike kao što su kreditne institucije (banke, stambene štedionice, štedne banke) koje na taj način osiguravaju naplatu svojih plasmana i ranom aktivacijom osiguravaju prvenstveni red za naplatu na primanjima dužnika.

 

Kao što smo spomenuli, kreditne institucije kao uvjet odobravanja i isplate kredita traže od svojih dužnika, sudužnika i jamaca da im prije isplate novčanih sredstava izdaju i dostave privatnu ispravu potvrđenu kod javnog bilježnika kojom daju suglasnost vjerovniku da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni plaća ili drugo stalno novčano primanje, izuzev primanja koja su izuzeta od ovrhe. Budući da je danas najčešći slučaj provedbe ovrhe na plaći upravo temeljem privatne isprave potvrđene kod javnog bilježnika, detaljnije ćemo se osvrnuti na odredbe Ovršnog zakona koje to uređuju kao i na praktične probleme oko primjene.

 

Zapljena po pristanku dužnika uređena je u članku 202. Ovršnog zakona. Ustavku 1. članku 202. OZ-a propisano je da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate novčane tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća ili drugo stalno novčano primanje (primjerice mirovina), osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe.

 

Iz navedene definicije vidljivo je da se radi o privatnoj ispravi koju javni bilježnik treba potvrditi, odnosno ˝solemnizirati˝.

 

Suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće ili drugog stalnog novčanog primanja u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe ne proizvodi pravne učinke. Treba spomenuti da ta zabrana u Ovršnom zakonu postoji još od 2008. godine, ali da su mnogi vjerovnici nastavljali pripremati isprave i aktivirati ih kod poslodavaca pozivajući se na to da su sami dužnici dozvolili zapljenu dijela plaće ili drugog stalnog novčanog primanja i iznad/izvan zakonskih ograničenja.

 

Zbog svega navedenog, zadnjom Novelom OZ-a u članku 202. dodan je stavak 8. kojim je određeno da će oblik i sadržaj isprave pravilnikom propisati ministar nadležan za poslove pravosuđa. Temeljem članka 202. stavka 8. OZ-a ministar nadležan za poslove pravosuđa 1. listopada 2014. donio je Pravilnik o obliku i sadržaju Izjave o zapljeni po pristanku dužnika.

 

Ograničenja ovrhe na plaći ovršenika propisana su člankom 173. OZ-a kojim je regulirano da je od ovrhe izuzet iznos u visini dvije trećine prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj ako se ovrha provodi na plaći ovršenika. U slučaju da ovršenik prima plaću koja je manja od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine plaće ovršenika. Iznimke su propisane za slučajeve kad se ovrha vodi radi naplate tražbina po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, zbog gubitka radne sposobnosti, naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja i prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta kad je moguće zaplijeniti i veće iznose od plaće ovršenika. Važno je upozoriti da poslodavci trebaju poštivati i postupati u skladu s ograničenjima propisanim člankom 173. OZ-a bez obzira na dozvolu dužnika da se plijene i veći iznosi od zakonom dozvoljenih.

 

Stavkom 2. članka 202. OZ-a propisano je da se navedena isprava izdaje u jednom primjerku, da ima značenje pravnog posla iz članka 77. stavka 1.Zakona te je propisan pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi. Dužnici koji izdaju isprave iz članka 202. OZ-a trebaju posebno biti svjesni da tako izdane isprave imaju značenje posla iz članka 77. stavka 1. OZ-a, što praktično znači da se dužnik koji je dao suglasnost za zapljenu njegove plaće ili drugog stalnog novčanog primanja ne može protiviti provedbi ovrhe na njegovoj plaći, odnosno stalnom novčanom primanju.

 

Način aktivacije isprave reguliran je stavkom 3. članka 202. OZ-a u kojem je navedeno da vjerovnik ispravu s učincima dostave rješenja o ovrsi dostavlja poslodavcu putem davatelja poštanskih usluga preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom ili preko javnog bilježnika. Navedena odredba ne ostavlja mogućnost vjerovnicima da ispravu aktiviraju kod poslodavca bilo kojim drugim putem, primjerice običnom poštanskom pošiljkom, kako bi uštedjeli sredstva slanja preporučenom poštanskom pošiljkom. U praksi će vjerovnici najčešće ispravu dostavljati poslodavcima dužnika preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom, a rjeđe ili gotovo nikada putem javnog bilježnika. Važnost odredbe ogleda se i u obvezi poslodavca da svim zaprimljenim osnovama za plaćanje odredi red prvenstva naplate. Člankom 180. OZ-a propisana su opća pravila o prednosnom redu gdje je kao primarno pravilo određeno da se prednosni red založnih prava više ovrhovoditelja određuje prema danu primitka ovršnoga prijedloga, no, budući da se kod aktiviranja isprave ne podnosi ovršni prijedlog, poslodavci su red prvenstva dužni odrediti prema danu primitka isprave kojom dužnik dozvoljava zapljenu plaće ili drugog stalnog novčanog primanja.

 

Sukladno utvrđenom prednosnom redu poslodavci su dužni postupati prema uvjetima iz dostavljene isprave, poštujući navedena zakonska ograničenja o iznosima koji su podložni pljenidbi. No, postoje poslodavci koji ne postupaju po dostavljenim izjavama bilo zbog vlastitog nemara, bilo na nagovor samih dužnika koji najčešće obećaju svojim poslodavcima da će samostalnim uplatama podmirivati potraživanje vjerovnika. Takvim postupanjem poslodavac riskira odgovornost za propuštenu obustavu, kao i cjelokupnu štetu koja je ili može biti nanesena vjerovnicima. Naime, člankom 201. OZ-a uređena je odgovornost poslodavca za propuštenu obustavu i isplatu dospjelih obroka. Tako je stavkom 1. članka 201. OZ-a normirano da ovrhovoditelj može predložiti sudu da u ovršnom postupku naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke koje je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi i temeljem takvog rješenja, u skladu sa stavkom 3. članka 201. OZ-a, može tražiti ovrhu izravno protiv poslodavca.

 

Također, budući da se isprava izdaje u jednom primjerku, poslodavci su dužni ispravu čuvati, a u slučaju prestanka rada dužnika, bez odgode preporučenom pošiljkom s povratnicom dostaviti ispravu novom poslodavcu sukladno članku 200. stavku 2. Ovršnog zakona. Postoje poslodavci koji po prestanku radnog odnosa ispravu predaju dužniku, no, budući da se isprava izdaje samo u jednom primjerku, u takvim slučajevima postoji opasnost za poslodavca da će odgovarati vjerovniku za štetu sukladno članku 201. stavku 4. OZ-a.

 

Posebno treba upozoriti poslodavce koji smatraju da ne trebaju postupati po dostavljenim ispravama kojima dužnik dozvoljava pljenidbu dijela plaće sukladno potpisanim ugovorima o radu, da i sam Zakon o radu (Narodne novine broj 93/14) u članku 97. dopušta da se plaća ili naknada plaće može ustegnuti u skladu s posebnim zakonom, odnosno u skladu s Ovršnim zakonom. Također, neki se poslodavci pogrešno pozivaju na činjenicu da je njihov zaposlenik sukladno članku 212. OZ-a otvorio poseban račun na koji uplaćuju primanja izuzeta od ovrhe temeljem članka 173. Ovršnog zakona. Kad poslodavci dvije trećine primanja izuzeta od ovrhe isplaćuju na poseban račun i dalje su dužni postupati prema dostavljenoj izjavi o suglasnosti i plijeniti jednu trećinu plaće u korist ovrhovoditelja koji to zahtijeva temeljem izjave o zapljeni po pristanku dužnika.

 

Mišljenja smo da je zakonodavni okvir kojim je uređena provedba ovrhe na plaći temeljem izjave o zapljeni po pristanku dužnika primjeren i zadovoljavajući.

 

Radi poboljšanja provedbe ovrhe na plaći ovršenika, u prekršajnim odredbamaOvršnog zakona trebalo bi propisati prekršajnu odgovornost poslodavca i odgovorne osobe kod poslodavca za nepostupanje po dostavljenim Izjavama o zapljeni po pristanku dužnika, što bi u konačnici rezultiralo i manjim brojem ovrha po računima građana, odnosno manjim brojem blokiranih računa građana.

 

Ivan Jakić, dipl. iur.


 



KULTURA

KULTURA

KULTURA


Umjetnički paviljon

IZLOŽBA traje do 13.05.2018.

 

"Emanuel Vidović -pasatist i modernist"

 


više na linku:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/kultura-39518


ŠETNJE Gradom Zagrebom

ŠETNJE Gradom Zagrebom

Klovićevi dvori

IZLOŽBA

 

"Katarina Velika- Carica svih Rusa"

12.04.-29.07.2018.

uto-ned - 11:00 - 19:00 sati

 


PRIJAVE U TIJEKU !

najkasnije do 26.02.2018.

 


više na:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/setnje%20gradom%20zagrebom-54434

KAZALIŠTE

KAZALIŠTE

GK_Komedija

"OPET ON"

22.05.2018. u 19:30 sati

 


PRIJAVE U TIJEKU !

najkasnije do 26.02.2018.


više na :

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/setnje%20gradom%20zagrebom-54434


PUTOVANJA

PUTOVANJA

MILANO i jezera Italije

izlet - 3 dana

28.travanj - 30. travnja 2018.

NOVA PONUDA !!!


PRIJAVE i UPLATE

najkasnije do 12.04.2018.

 


više na linku:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/putovanja-39517


UMAG 2018._sportske igre

UMAG 2018._sportske igre

SPORTSKE IGRE

 

UMAG

06.-10. lipnja 2018.

 


PRIJAVE U TIJEKU !!!

najkasnije do 01.05.2018.

 


više na linku:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/sportske%20igre-39519


kultura

kultura

KULTURA


GK Komedija

"JALTA- JALTA"

22.02.2018., četvrtak


više na linku:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/kultura-39518
 


DOMAĆI MED

DOMAĆI MED

DOMAĆI MED

 

DOMAĆI MED

vrhunske kvalitete

50 kn

 


više na linku: 

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/domaci%20med-53342


ŠKOLA STRANIH JEZIKA

ŠKOLA STRANIH JEZIKA

ŠKOLA STRANIH JEZIKA

 

UPISI u ljetni semestar 2018.

U TIJEKU !


 

CIJENA, članovi SSZSSH KBC Zagreb 

i članovi njihove uže obitelji: 1.290,00 kn

 


 

više na linku:


"KRAPINSKE TOPLICE"

"KRAPINSKE TOPLICE"
 
"KRAPINSKE TOPLICE
Hotel KRAS
"AQUAE VIVAE"
 
 
PONUDA za 2018.
 
više na linku:
 

LJEKARNA "PRIMA PHARME"

LJEKARNA "PRIMA PHARME"

LJEKARNA "Prima Pharme"

Rebro

 

15 % popusta

na dio asortimana ljekarne

osim ljekova na recept

 


više na:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/ljekarna%20rebro-39510


BOLNIČAR i NJGOVATELJ

BOLNIČAR i NJGOVATELJ

 

BOLNIČAR i NJEGOVATELJ

osposobljavanje

 

 


 


OSIGURANJE

OSIGURANJE
 
BO ili OTKAZ
 
OSIGURANJE
 

 
više na:

FRIZURE, MANIKURE ....

FRIZURE, MANIKURE ....

FRIZURE, MANIKURE

 

NOVO U PONUDI !


 

Frizerski salon "LONDON"

u sklopu "Hotela Rebro"


  • USLUGE I PROIZVODI
  • 20% za članove SSZSSH KBC Zagreb

 


više na:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/frizerski%20salon%20london-53517


Registracija auta

Registracija auta

 

 

REGISTRACIJA AUTOMOBILA

I

TEHNIČKI PREGLED

 


više na:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/registracija%20auta-39505

BANKARSKO SAVJETOVANJE

BANKARSKO SAVJETOVANJE

BESPLATNO BANKARSKO SAVJETOVANJE

 

više na:


STRUKOVNE KOMORE

STRUKOVNE KOMORE

STRUKOVNE KOMORE

  • VIJESTI ....

 

više na:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/komore%20vijesti-49568

 


SINDIKAT_obavijesti

SINDIKAT_obavijesti

OBAVIJESTI

  • SREDIŠNJICE SINDIKATA
  •  
  • PODRUŽNICE KBC Zg

 


 


ZG VIJESTI

ZG VIJESTI

ZAGREBAČKE VIJESTI

 

više na:

 

KNJIGA DOJMOVA

KNJIGA DOJMOVA
KNJIGA DOJMOVA:
 
 
više na:
 

KONTAKT

KONTAKT

 Za sve informacije i upite obratite nam se s punim povjerenjem putem telefona ili kontakt obrasca. 

 

 


Ministarstvo zdravlja

Sindikalna košarica

Dinamika rasta plaća